Piše: Miroslav Kolovrat
Na zidu jedne zatvorske ćelije zeničke kaznionice napisano je:
Manje je važno je li ovaj uznik u toj ćeliji, pišući gornji tekst po zidu, bio pjesnički nadaren… Daleko više važno je kako je on možda i ne znajući, dodirnuo u Božji dio svakog čovjeka, tu srž njegova bića, onoga što Biblija zove: Srce, ne podrazumijevajući srce kao vitalni tjelesni organ bez kojeg čovjek ne može živjeti.
Rekli bismo da je biblijsko srce u svakom čovjeku prostor iz kojeg čovjek kao stvorenje komunicira sa svojim Stvoriteljem. Isus je govorio da “Iz obilja srca čovjekova usta govore…”. “Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro, a zao iz zla iznosi zlo” (Lk 6,45).
Potvrdu o tome naći ćemo i u Starom Zavjetu, kod izbora Davida za budućeg židovskog kralja. (1 Sam 16,4-14 ). Jahve šalje Samuela Betlehemcu Jišaju da bi jednog od njegovih sinova pomazao za kralja. Tog časa ni jedan od nazočnih njegovih sinova nije po Božjoj volji za kralja i tek na Samuelovo pitanje ima li još sinova, Jišaj odgovara da ima najmlađeg Davida, a on je kod njihovog stada. Pozvaše ga, i kad ga Samuel ugleda Jahve mu naredi: “Njega pomaži, njega sam izabrao”.
Bog ne gleda kao što gleda čovjek: “Čovjek gleda na oči, a Jahve na što je u srcu” (1 Sam 16,7 ).
Ako se čovjek razočara u sebi, onda je to slično kao kad biste stajali na čvrstom osloncu i tog oslonca nestane. Dalje dolazi stanje beznađa, stalne zabrinutosti i duševne paraliziranosti, te straha što će dalje biti. Niste li zamijetili kako će u razgovoru s ljudima vrlo brzo naići izričaj razočaranosti u sebe, u posao, stanje u društvu, politici, domovini…i td.
Tako počinje zarobljavanje ljudi toliko suptilno i sofisticirano, da ljudi i ne znaju kako su se odjednom našli ideološki zarobljeni. Zato sve ideologije “napadaju” ono biblijsko srce o kojem smo prethodno govorili. Vidjet ćemo kako zagovornici svih (a osobito modernih) ideologija imaju za cilj udaljiti čovjeka od Boga, kao nekoga koji ne postoji, nudeći tom čovjeku novi društveni poredak koji puno obećava, nešto malo daje i na kraju sve otima.
Zaboravljaju da je čovjekov duh stvoren od Boga i žeđa za svojim Stvoriteljem u svojoj iskonskoj dubini.
Zato je posve jasna Isusova rečenica: “Ako vas, dakle, Sin čovječji oslobodi, zbilja ćete biti slobodni”.
U sljedećim nastavcima ove kolumne pokazat ćemo svu pogubnost ideologija.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.