Piše: Tin Ivković

Uvijek me mučila ona Isusova rečenica u kojoj kaže da su sinovi tame sposobniji od sinova svjetla. Počela je korona-kriza. Vidio sam kako je moja firma preokrenula je svoj način poslovanja prilagođavajući se novim izazovima. Odmah se organizirala i otvorila si vrata za daljnje i nove načine zarade. Crkva se nešto organizirala s misama preko YouTube-a i ostalih programa, ali sve nekako slabo.

Kada sam pričao s mudrijima iz Zajednice rekli su mi da se Duh prenosi preko medija jednako dobro kao i uživo. U meni je proradio sveti prkos. Gledao sam kako živimo obrnuto od Evanđelja. Ovi iz svijeta sve mogu i vjeruju da mogu, a mi ne možemo ništa i čekamo. Shvatio sam da je to laž.

Ako mi imamo Duha koji je akcija sam u sebi, koji daje sposobnost, talenat, nadahnjuje te i sam je glavni činitelj svega, kako to da mi uvijek kasnimo, a oni koji nemaju Duha vode sve?

Nazvao sam voditelja svoje podružne zajednice, a potom voditelja matične vrhovne uprave Zajednice Molitva i Riječ i voditeljicu za formaciju te im predložio držanje seminara preko Skype-a za našu malu kandidacijsku grupu iz Splita. Definirao sam vrijeme i datum i način kako ćemo to napraviti. Obavijestio sam kandidate da će imati seminar preko Skype-a te uz veliku pomoć Drage Čizmića organizirao seminar. Drago se čuo sa svim sudionicima seminara, educirao ih informatički i pomogao im da nauče koristiti Skype. Tri dana prije seminara sve je bilo spremno, svi su imali Skype.

Neki su čak zbog toga kupili i Laptop. Seminar je bio pun radosti, zajedništva, iskrenosti, Duh Sveti, Otac, Isus svi su bili tamo. U seminaru sam mogao sudjelovati djelomično kao slušatelj, ali me otvorio Duhu i nove ideje i poticaji su dolazili. Odmah sam organizirao nova dva seminara, našao druga četiri voditelja, dogovorio vremena i datume.

Seminari nove evangelizacije (online) otvaraju puno mogućnosti jer ih je lako organizirati, troška nema, ljudi se mogu spojiti od svugdje i vjerujem da će se mnoštvo ljudi preko njih obratiti.

ISKUSTVO SA SEMINARA

Piše: Jasna Hrga

Zašto sam došla na seminar?

Iz ne potpuno ispravnih razloga. Iz poslušnosti. Jedva dočekam vikend za ići u planine, za kretati se. Dosta mi je prekovremenog sjedenja na poslu i pomisao da ću još sjedit nije me veselila. Međutim u meni je bio neki nemir i znala sam da je moje mjesto na seminaru.

Uvjerila sam se kako je krepost poslušnosti bitna.

Na seminaru sam uvidjela kako sam izgubila cilj iz pogleda. Kao kad u planini tražiš sljedeću markaciju, a ja negdje zapela u grmlju. Znam tko me pozvao jer mi je gorjelo srce dok su voditelji govorili. Nisam ostala uskraćena i za želju boravka u prirodi. Dapače, jutarnji izlet na Perun je bio još osmišljeni, pun prisutnosti. S Njim sve imamo.Moram odustati od svojih puteva, sitnih ciljeva i prihvatiti gdje me on vodi, a to momentalno boli. Kasnije uvidimo da nas je vodio nama samima i prepoznajemo kako se u njemu ostvaruju u nama duboko upisane čežnje.

Meni treba Bog…

… jer sam vidjela kako je bez njega pa sam se odlučila da dalje želim s njim. Obratila sam se, moj život se skroz promijenio i onda se pitam zašto meni treba Bog baš u ovom trenutku života. Na počecima obraćenja mi je trebao egzistencijalno. Ponovno sam učila hodati, govoriti, odijevati se, a danas sam time dobro ovladala. Podrazumijeva se da vjerujem da će sve biti dobro. Stani, uživaj malo u Kraljevstvu Božjem, kaže tijelo. Popij kavu, pojedi sladoled, druži se sa svojim super prijateljima. A što je sa svijetom koji vapi u boli?! Jesam li zaboravila kako je meni bilo. Eh da. Danas trebam egzistencijalno Isusa da bih mogla izvršiti zadaću za koju me poslao na svijet. Svojim snagama, svojom dobrotom, pobožnošću ne mogu ništa. Trebam ga da me uvijek iznova oživi i učini sposobnom da ljubim bližnjega svog, onako kako on ljubi mene.

Zlo najjasnije prepoznajem u svom životu i u svijetu oko sebe…

… u sebičnosti, užicima, samoživosti… Ta usmjerenost na sebe me otkida od drugoga, a onda i od Boga. Onda kada drugoga i njegove potrebe stavim ispred sebe, osjećam ljubav. Baš onako kako je Krist dao sebe za nas.

Moja mi se vjera u ovom trenutku čini…

… razvodnjena. Limunada. Ako imaš vjere kao zrno gorušičino premještat ćeš planine, odzvanja mi u glavi. Marjan još uvijek mogu vidjet s prozora, Biokovo i Dinara su na mjestu.

Premjestila sam planine grijeha u svom životu, stavila sam ih na Isusov križ, ali što je s novim vrhovima, novim pothvatima. Kao da već duže vrijeme radim visinske pripreme, a nikako se odvažit,krenuti. Kao da sam zadovoljna s učinjenim i strah me dalje. Ćuti, dobro je… Miruj, kaže strah.

A Isus kaže kreni, s tobom sam…

Jedan takav seminar organiziramo nadolazeći vikend, više informacija možete pronaći na ovaj poveznici:

https://www.facebook.com/events/921891478254683/

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.