Liječenje ranjenosti i uvreda

Tomislav Ivančić, Svestrana izranjenost čovjeka (Hagioterapija izranjenosti), Teovizija, Zagreb 2016

Prema biblijskom prapovijesnom izvještaju čovjek je prognan iz zdravog ambijenta, zvanog zemaljski raj, i on je „bolestan na smrt“ – kako kaže filozof S. Kierkegaard. Čovjekov sadašnji prognanički ambijent nije njegov trajni boravak, nego privremeni. On nezaustavljivo odavde odlazi. On stalno putuje, vrijeme koje ga nosi u susret smrti je nezaustavljivo. Stoga i liječenje čovjekovih izranjenosti ne može čovjeka potpuno ozdraviti i osloboditi tjelesne smrti. Ono, međutim, pomaže da čovjek unatoč tom hodu prema kraju života na Zemlji može izdržati boli, uvrede i patnje te se odlučivati za dobro, za čisto srce i za prijateljevanje s Bogom.

Antropološka terapija pomaže da čovjek ne postane potpuno nemoćan, da ne „baci koplje u trnje“ i očajava, nego da se bori u sigurnosti da ga dobrota nosi u domovinu gdje nema rana, boli, bolesti i smrti.

Terapija dakle nije apsolutna, nego relativna. No, to ne znači da pojedine rane ne mogu posve zacijeliti i da razne uvrede ne mogu potpuno prestati boljeti i proizvoditi agresivnost i depresiju. Liječenje hagioterapijski kod jednih zacijeli rane, kod drugih ublaži bol povreda, kod trećih ukloni uzrok ranjenosti. No, unatoč tom iscjeljenju, čovjek može ponovno oboljeti i zadobiti rane, te konačno mora umrijeti, jer je to put u domovinu na nebesima. Osim toga čovjek živi na zemlji gdje ga Zli i zlo stalno zavode, napadaju i ranjavaju, te i kad ozdravi od jednih zadobije nove rane i uvrede. Zato, terapija je borba za čovjeka, za njegovu slobodu i odluka za dobro, to je bitka protiv zla, protiv bolesti, ranjenosti, grijeha i očaja. Terapija pomaže čovjeku da ostane u borbi na nogama, da se ne slomi, da ne odustane od borbe za zdravlje duha.

Hagioterapija čovjeka upozorava da je čovjek otkupljen i da može pristati na novi slobodni život, da je Isus uzeo naše tijelo i naš ljudski život, te ga pretvorio u božanski, svoj, vječni.

Želimo li biti medicinski slobodni i efikasni, onda se moramo osloboditi od straha i bijega pred Bogom, smislom i Isusom iz Nazareta. Ne možemo biti znanstvenici, ako nismo temeljito proučili informacije koje donosi Isus Krist. Je li itko od znanstvenika do sada dokazao, da su te informacije nerealne? Naprotiv, dokazano je da tko slijedi Isusa, ima moć i vlast oslobađati ljude od svih patnji, bolesti i strahova. Odakle taj strah od Crkve, vjere, Isusa Krista i teologije? Nije li teologija već dvije tisuće godina istraživala djela i nauk Isusa iz Nazareta i jasno dokazala, da je to vrhunska znanstvena spoznaja do kojih čovjek svojim sposobnostima ne može stići?

Vrijeme je, da nadiđemo naivne prostore i uputimo se u istraživanja čitave stvarnosti ne isključujući ništa i nikoga. Tu se kriju neizmjerne mogućnosti shvaćanja, tko je čovjek, što su bolest i smrt, koji je smisao života i gdje je znanstvena neopterećena istina. U tom prodoru znanosti iz ideologija i tajnih društava, leže čudesna otkrića novih mogućnosti ozdravljenja, slobode, mira i sveobuhvatnih međuljudskih odnosa u suradnji i povjerenju.

Ako smo toga svjesni, onda smo na startu nove ere čovječanstva, ere slobode, čovječnosti i suradnje na svim područjima.

Vrijeme je da započne razdoblje duha i nove znanosti.

Ne samo tijelo nego i duh – Tomislav Ivančić

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.