PRIMJERI PRIVLAČE
Izašli smo pred kuću i razgovarali o životnim problemima. Moj sugovornik bio je profesor u gimnaziji, čovjek pedesetih godina. Predavao je latinski i njemački jezik, a istodobno je kao zamjenski profesor predavao hrvatski jezik. Ubrzo smo došli do pitanja o problemima koje srednjoškolci imaju s učenjem, s roditeljima pa i s profesorima.
“Za učenike bi trebalo napraviti nešto odlučujuće i snažno“, rekao je profesor. “Možda nešto poput seminara koje vi držite. Treba ih pozvati da iz letargije, iz bijesa i agresivnog unutarnjeg raspoloženja uđu u novi svijet, u kojemu će vidjeti smisao svoga života i hodanja zemljom i besmisao suvremenog društva u kojemu vrijedi samo težnja za uspjehom te da u tom novom svijetu konačno nadu Boga i oslonac za sve ono što ih čeka u životu.”
Dok je to govorio, u meni se gomilao otpor. Nisam bio spreman na takve pothvate. Stvarati formalne skupove u kojima bi se trebalo nešto događati držim neživotnim i neprikladnim za ono što je profesor predlagao. Već samo organiziranje nekog skupa odvraća ljude, osobito učenike, da na njega dođu, jer se tako osjećaju natjeranima. Bila bi to neka vrsta nusproizvoda koji bi trebao nadomjestiti njihove roditelje i osobni razgovor profesora i učenika. I koji bi ih tjerao da čine nešto što “moraju”, bez unutarnjeg uvjerenja, bez slobode, jer je tako zapovjedila škola ili netko drugi.
Mislim da je nešto drugo daleko potrebnije. Profesor humanističkih predmeta može najviše pridonijeti odgoju i preobrazbi učenika. Može se potruditi i pokušati razumjeti one koji su nezadovoljni, nervozni, koji sve oko sebe negativistički promatraju i razaraju, bune se i nemirni su. Može ih voljeti, shvatiti da im je djetinjstvo bilo razoreno te da grubim postupcima zapravo protestiraju jer nisu bili voljeni ili sada nisu prihvaćeni. Osim toga, mislim da profesor može najviše učiniti za učenike.
Analiziraju li neki tekst iz književnosti, uče li bilo što: neku poslovicu, tekst na latinskom ili njemačku gramatiku, dovoljna će bit jedna misao koju su preveli, pa profesor izrekne svoja iskustva iz djetinjstva, iz života, svoje borbe da bude human i ostane na nogama. Govorit će o tome kako je nadoknadio roditeljsku ljubav koju nije primio, o svojim filozofskim pogledima na život, o tome da nismo sami, da postoji netko tko na nas uvijek misli, tko nas je donio na svijet, tko nas voli. Nakon toga je dovoljno pokazati razliku izmedu humanog i nehumanog postupka u životu, između negativnog i pozitivnog pogleda na život, između ljubavi i mržnje, između rata i pregovaranja, izmedu razumijevanja i progona.
Treba učenicima pokazati put pravde, umjerenosti, čistoće, ljepotu prijateljstva, druženja, povjerenja, ljepotu umjetničkog i fascinantnog u životu. Tako će u njima rasti povjerenje, ali će ujedno otkriti i svoje vlastito biće, osjetit će da ih profesor voli, da ih poštuje i razumije, cijeni njihove argumente. Možda će ponekad biti moguće da onima koji su vjernici priopći kako je molitva i njega spasila, kako je naučio spontano govoriti Bogu i shvatio da se Boga može čuti. Možda će i ateistima reći kako mogu razgovarati sa svojim vlastitim bićem, kako je moguće odlučivati se za pravdu, za ljubav, za povjerenje, za mudrost i za čestitost u sebi. Može im pokazati da su to najdragocjenije vrijednosti u životu koje traju i nakon njihove smrti ostavljaju svjetlo i snagu za generacije koje dolaze nakon njih. Treba im zatim pokazati da te vrijednosti u životu pobjeđuju, da ih nitko i ništa ne može ubiti, a to znači da će zahvaljujući njima posvuda više ili manje uspjeti steći povjerenje i poštovanje.
Profesor se trgnuo i rekao da već dugo govori učenicima o tome kako je sam uspio, kako je imao težak život i djetinjstvo. Također je upravljao njihov pogled prema vrednotama koje su nalazili u tekstovima školske čitanke, poštivao ih je, često je znao i u četiri oka razgovarati s njima i razumjeti one koji prave nered, galame, viču i mrze. Kaže da je nakon takvih razgovora doživljavao da su učenici smireniji, da ga poštuju, imaju povjerenja u njega, postavljaju egzistencijalna pitanja i ispričaju se kad su nepristojni i nemirni.
To iskustvo dokazuje da je to pravi put obnove škole i učenika. Treba početi od glave, od učitelja i profesora.
https://hagio.hr/uncategorized-hr/klub-podupiratelja-zaklade-tomislav-ivancic-za-2023/
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
