Dio iz knjige: 33 meditacije autora Tomislava Ivančića

26. KAKVE SU TI OČI, TAKAV SI

Tijek meditacije: Sjedeći ili klečeći usmjeri pogled na Boga. Dugo tako ostani usredotočen na Boga, dokle god ne osjetiš da te to čisti. Zatim takvim čistim pogledom pođi od jednog do drugog čovjeka koga poznaš i u svakome gledaj samo svjetlo i dobrotu. Sva negativna iskustva s njima odbaci s njih kao masku i gledaj ispod toga ono djetinje, nevino, Božje, čisto. Prepoznaj u svakome svoga brata koji vapi za tvojom ljubavlju, koji te moli da ga ne osudiš. Budi odlučan i ne daj da i sjenka zlih misli uđe u tebe dok u mašti promatraš ljude. Na kraju zahvaljuj Isusu za nove oči.

Ako ti je oko zdravo, cijelo ti je tijelo u svjetlu – govorio je Isus. Ako ti je pak oko tamno, kakva će tek biti tama u tebi?

Dobro i zlo su izmiješani. Nitko nije potpuno zao i nitko nije potpuno dobar. Ako gledaš samo zlo u čovjeku, i sam postaješ zao, ulaziš u prostore zla i druge sudiš i osuđuješ. Ako pak gledaš dobru stranu u ljudima, sam postaješ dobar, optimist, i u drugima potičeš razvoj dobrote. Bog je samo dobar. U njemu nema ni sjenke zla. On je stvorio čovjeka dobrog. On ga je i nakon grijeha ponovno “stvorio” čistoga. Zli je zao, zavodi ljude, laže im, vara ih, i usmjeruje ih jedne protiv drugih.

On je zato posredno ubojica ljudi. Želi samo zlo, laž, prijevaru, smrt. Tko čovjeka gleda negativno taj gleda njegovim očima. Zlo je kao tama. Dobrota je svjetlost. Tama se tjera samo tako da unosimo svjetlo. Želimo li, dakle, popraviti čovjeka, ne treba i ne smije se upozoravati na zlo, nego u njega unositi dobro. Ljubiti neprijatelja jedini je način da se trajno oslobodimo njegove opasnosti. Tko u čovjeku ne gleda zlo nego dobro, taj je na Božjoj strani, ima Božje oko. Tko gleda zlo, a ne dobrotu, taj je na strani zloga i ima njegov pogled. Ne suditi i ne osuđivati, gledati dobro – to znači biti na Božjoj strani i biti jak kao Bog – imati zdrave oči.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakKreativnost je u meni
Sljedeći članakKrik duše: IMAJ STRPLJENJA
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)