Dio iz knjige: 33 meditacije autora Tomislava Ivančića

32. KLANJAM TI SE

Tijek meditacije: Meditaciju ćeš najbolje obaviti klečeći. No dobro je i stojeći ili sjedeći. Opusti se, mirno diši, upravi pogled prema gore i onda… lagano se nakloni i u tom stavu pusti da ti srce govori ono što želi. Zatim se uzdigni i onda opet nakloni sve do poda. Ostani tako neko vrijeme i govori Isusu da ti je on dragocjen i da se nikome ne želiš klanjati, jedino njemu. Osluškuj svoje srce i Duha u sebi. Opet se uspravi pred živim Bogom. Nije važno samo klanjanje, nego Bog kome se klanjaš. I ta prisutnost Boga počinje te silno mijenjati. Nakon petnaestak minuta izmoli “Oče naš” i završi meditaciju.

Bog je apsolutno biće. Od njega sve počinje i sve u njemu završava. Nitko ne može izbjeći njegovu kontrolu i njegovu volju. Klanjati se Bogu zato znači priznati ono što jest – da je Bog apsolutni Gospodar stvorenja i našeg života. No, Bog je naš Otac. Zato se njemu ne klanjamo ropski, kao oni koji su poraženi. Njemu se, naprotiv, klanjamo u ushićenju. U divljenju što je nedokučiv, što je naprosto Ljubav, a ne samo onaj koji ljubi. Što je naprosto dobrota, a ne samo onaj koji je dobar. Što je naprosto svemoć, a ne samo svemoguć.

Klanjanje je divljenje, ulaženje dubinom svoga bića u neizrecivost Božjeg bića. Klanjanje je nova spoznaja, novi način razgovora s Bogom, novi pristup Ocu svega stvorenoga. Bog nas je otkupio. Zato mu se klanjamo u zahvalnosti, u dubokoj spoznaji da smo voljeni, da smo slobodni, da smo dionici Božje naravi. 

Neka te ova meditacija uvede u veličanstvene prostore neizmjerljiva Božjeg bića. Tamo smo pozvani. Klanjanje je jedan od ulaza u to.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakCrtež duše
Sljedeći članakPeti međunarodni evangelizacijski i hagioterapijski susret održan u Zagrebu
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)