Iz knjige Oče, Tomislav Ivančić
EVO ME BOŽE, SLUŠAM TE
(Molitva je razgovor s Bogom, a ne samo govor Bogu)
Evo me, tu sam pred tobom. Ti me vodiš. Vjerujem da me osvjetljavaju tvoje oči. Tu sam. Poslao si me da živim u ovom svijetu. Živim i to onako kako si ti poželio i svoju želju utkao u mene. Ne boj se, Bože, neću te izdati. Nisam nesretan što živim. Lijepo mi je, ljudi su me prihvatili. Ima onih koji me vole. Ne moraš se plašiti, nisam zlopamtilo. Oprostit ću svima koji su me povrijedili. A tebe volim iz dana u dan sve više. I danas bih ti htio reći: Hvala što si me poslao u ovaj svijet. Žao mi bude kad nekoga krivo pogledam i kad prođem pokraj siromaha bez dobre riječi i kakvog dara. Ponekad se teško odlučujem na razgovor s tobom. Preplašim se da ćeš me otjerati ispred svojih očiju jer je moja savjest rijetko čista i dostojna tebe.
Znam, ti si moj Otac i nježnija je tvoja ruka od ruke moje majke.
Htio bih razgovarati s tobom o onom mom susjedu i o onoj djevojci koju sam jučer sreo. Mogao bih ti pričati da se neugodno osjećam na svom radnom mjestu zbog onog čovjeka. Bol ispod prsiju ponekad me prestraši, Oče moj. Želio bih ti govoriti i o onoj ispruženoj ruci, o dugom razgovoru s onom dragom ženom, o planinskom usponu i ljetošnjem boravku na moru. Osjećam da pratiš svaki moj korak. Siguran sam u tvojoj zaštiti, ali, molim te, budi mi još bliži, pomozi mi da izađem iz ove tjeskobe. I zahvaljujem ti za onu neugodnu situaciju, jer ona mi je donijela novu životnu mudrost.
Bože moj, ja se raspričao, a ti šutiš. Što želiš da učinim za tebe ovdje na zemlji? Koje još planove imaš sa mnom? Slobodno mi govori. Evo, potpuno ću se opustiti i sav ću se pretvoriti u uho. Želim te čuti. Želim te i poslušati. Govori Gospodine, ja slušam (Barem 15 minuta ostati u tišini.)
Evo tako je brzo prošlo 15 minuta u kojima sam te slušao. Kako sam sretan, Gospodine. Prepun sam tvoje prisutnosti. Tek sada osjećam kako je divno slušati i samo malo govoriti. Ovo mi je bila najljepša molitva. Zahvaljujem ti, klanjam ti se. Pođi sad sa mnom u život.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
