Tomislav Ivančić, iz knjige Ostati uspravan
SAMO ŽIVJETI
Život je samo jedan. Isus za sebe kaže: ˝Ja sam život. Tko ide za mnom imat će život *
No puno toga u životu nazivamo životom. Tako kažemo da netko vodi duhovni život. Ili kažemo da su liječnici spasili bolesnikov život.
Osim biološkog, psihičkog i duhovnog života u običnom govoru razlikujemo i druge živote. Za nekoga kažemo da ima dobar poslovni život, za drugoga kažemo da ima dobar obiteljski život. Jedni ne znaju kud će sa životom, drugi ulažu život u svoj posao. Za neke ljude kažemo da imaju svoj emotivni život, za druge kažemo da imaju samo tjelesni život, za monahe kažemo da provode visoki duhovni Život. Netko je ušao u politički život, a netko se našao na rubu života. Za jedne kažemo da imaju jadan život, a za druge da imaju sjajan život. Za nekog kažemo da provodi razvratnički život za drugoga da živi štedljivo. Kažemo da je nečiji život kratak, a netko je dugovječan, za nekoga da ima skup život, a ponekad kažemo da je život jeftin. Govorimo da postoji ptičji život, biljni život, životinjski život, život ribe. I glista ima svoj život, | orao ima život, no za kamen kažemo da nema života.
Nastaje pitanje što je zapravo život ili tko je to život? Ima li toliko života koliko i ljudi, životinja, ptica, riba? Ili je samo jedan život u svima njima? Ima li cijelo čovječanstvo samo jedan život, ima li cijela ljudska povijest jedan život ili su to različiti životi, ili je jedan život razdijeljen u tisuće i milijarde djelića? Ako je Isus život, znači li to da je u svakom od nas Isus? Ako je Bog gospodar života, znači li to da on u svakog od nas udahnjuje život i da je život božanska stvarnost u nama? Je li život negdje započeo i može li ikada završiti?
Život nije nikada započeo, on je vječan. Jer život je Bog. Onaj koji stvara svijet, daje život biljkama, čovjeku, anđelima. Život je, dakle, kao takav vječan, ali on je u nama započeo s trenutkom našega začeća. Život ne može prestati, jer je Bog život, ali nam može biti oduzet, može nam biti smanjen na najmanju mjeru.
Prema shvaćanju Svetog pisma, to znači Božje riječi, život je samo jedan, i to onaj koji dolazi od Boga. Zato i biljke, | životinje i ljudi imaju Božji život. Taj ima različite stupnjeve u biljkama, životinjama i ljudima. Čovjek ima život, a ne pola života, i njemu postoji određeno stupnjevanje toga života. On ima svoj tjelesni biološki život, ima svoj psihički ili duševni život, ali ima svoj besmrtni ili duhovni život. Budući da je taj život od Boga dan, on nas uvijek vodi Bogu i povezuje nas s Bogom, pa je svako ubijanje života udaljavanje od Boga kao cilja i svrhe života. Stoga je čuvanje biološkog života na kojemu rade liječnici sveto i dragocjeno. Jednako je tako čuvanje, liječenje i oživljavanje psihičkog života na kojemu rade psihijatri dragocjeno i sveto. Ali posebno je dragocjeno i sveto ono što radi Crkva, svećenici, što je donio Isus Krist, a to je spašavati duhovni, vječni, besmrtni život čovjekov.
Sve je to jedan život, i to duhovni, od Boga darovan, ali koji se drukčije očituje u čovjekovom duhovnom, drukčije u duševnom i drukčije u tjelesno elementu. Taj život se zapravo posvuda želi svjesno i savršeno očitovati, kako u biološkom tako i u psihičkom i u duhovnom pogledu, Kod uskrsnuća mrtvih čovjek će postići savršeno jedinstvo, puninu | cjelovitost života, Sve ono što inače nazivamo životom samo su elementi čovjekove osobnosti, njegovog života. Važno je da taj život bude cjelovit, da ide prema cilju, a to je Bog, da se ne pretvori u suprotnost od života, da čovjek ne počne više ljubiti užitak nego sam život.
Zato Isus kaže da onaj tko izgubi svoj život, taj će ga dobiti, a onaj koji bude tražio da život spasi, izgubit će ga.
Čovjek može učiniti da se životom služi, umjesto da on služi svome životu. Život ne može ničemu služiti, nego sve treba služiti životu. Život je osnovni element od kojega sve drugo u čovjeku postoji i živi. Život je vrhunsko dobro. Isus je upravo došao da bi donio život i to u izobilju, da bi čovjeku spasio život. Život je dakle vrhunska vrednota i za njega se isplati dati sve. Ako smo za bilo što spremni dati život, onda smo na krivom putu. Ako smo spremni sve izgubiti, pa i tjelesni život na zemlji i svaki užitak i sve što posjedujemo zato da bismo bili pravedni, pošteni, drugim riječima, da bismo bili uz Boga, tada život ne možemo izgubiti nego ga, naprotiv, dobivamo. Tada se zapravo i na trenutak izgubljeni zemaljski život preobražava u vječan, neizgubiv, savršen život. Samo je živjeti važno. Zato nam treba Bog.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)