Tomislav Ivančić, snimka Minute za tebe, od dana 5. rujna 2023. godine
Kada promatramo u proljeće, ljeto i jesen, razgranate šume, voćnjake i livade prepune trave i cvjetova, tada postajemo neizmjerno fascinirani. I kad promatramo samo jedno stablo pokraj sebe, uzmimo samo da gledaš stablo jabuke ili kruške, onda vidiš da to stablo nije izmislio baš nijedan čovjek.
Sedam milijardi ljudi na zemlji i da nitko nije to stvorio!? Ne samo to: nego nitko ne razumije tko u jabuci savršeno stvara plodove jabuke i u svakom plodu nekoliko zrnaca, koštica, u kojima je život novog stabla.
Mi ništa ne razumijemo, a gledamo kako se to sve događa. Drugim riječima, govoriti o Bogu, ne znači ništa drugo, nego vidjeti cvijet i znati: On ga je stvorio. Nitko od ljudi. Nitko od poznatog svijeta. Nitko. Nitko. Nitko. I ostaje samo jedno: On. Ti, Oče Nebeski.
I kad to spoznamo, postajemo najnormalniji ljudi i tada znamo da živimo u ljubavi, nježnosti i toplini Nekoga tko nas je stvorio i uživa da nas je stavio u taj divni svijet. I onda znamo da taj Netko koji nas je stvorio zna za našu patnju i muke i kako se ražali nad našim bolima i bolestima, smrću i patnjama. I da On želi samo jedno: zagrliti nas, osloboditi, spasiti. I znamo kako samo jedno očekuje: kad god ga zamoliš, osloboditi te od zla. Samo jedno želi: da vjeruješ da je On svemoguć i samo dobar i kako ne može drugačije, nego činiti tebi dobro.
To je ono što nam treba i što moramo neprestano i neprestano učiti. Vjerovati kako Bog ne može drugačije nego samo činiti dobro, apsolutno dobro. On je Bitak, Dobrota. I Bog ne može i ne želi zlo. Samo je jedno u Njemu: činiti dobro, ljubiti čovjeka, neprestano pokazivati istinu i ljepotu.
Ako tako promatramo svijet, onda je neizmjerno lijepo biti čovjek. I onda znaš kako se ne moraš brinuti jesi li bio dobar ili nisi, nego se samo brinuti da upoznaš Onoga koji ne pita kakav si, nego samo kaže: „Vjeruješ li da te ljubim, da ti praštam i da hoću da budeš sretan?“
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
