Transkript s radio emisije

Pokušajmo govoriti o Duhu Svetom. Vjerujem da Vam je to svima problem. O Ocu nebeskom možemo govoriti, kad razmislimo o tome što je sve stvorio. Nekako nam je lakše i kad molimo Oče naš, ali Duh Sveti? Kada o Njemu govorimo, znamo tek iz Svetog pisma da je Isus je rekao da će Ga poslati, da će On biti Branitelj, Tješitelj, On će nas poučavati o svemu i podsjećati na Isusove riječi,On će nas voditi i biti uz nas te svijet uvjeravati o grijehu u kojem živi itd. On će sve to činiti.

Sve to stoji. Znamo da je On Sila koju je Isus primio kod krštenja na Jordanu i da je u toj Sili išao najprije u pustinju, a onda prošao svijetom čineći dobro. Liječio svaku bolest i nemoć. Dakle Duh Sveti je Sila. Znamo da je Isus rekao apostolima da ne idu iz Jeruzalema dok se ne obuku u Silu odozgor.

Ako je Duh Sveti sila, što ćemo sada?

Kada promatramo naš život, vidimo da nigdje nema te Sile. Svi smo mi primili sakrament Svete potvrde u kojem je Duh Sveti došao k svakome od nas. Znamo da je sv. Pavao rekao da je naše tijelo hram Duha Svetoga, dakle Duh Sveti nastanio se u nama. Mi smo Crkva Njegova. Ali tko na to misli? Tko to osjeća? Znamo da naši krizmanici primaju sakrament Svete potvrde, ali zar se ne događa nešto tragično? Umjesto da ostanu u Crkvi, da dalje produbljuju svoj život, oni odlaze. Rijetki ostanu.

Pitamo se tko je to Duh Sveti? Što će nam Duh Sveti? A Isus je jasno rekao da bez Duha Svetoga mi apsolutno ne možemo shvatiti ni tko je On, ni što je donio, ni što je rekao, niti što je učinio. Niti išta možemo mi učiniti. On je poslan Crkvi. Duh Sveti je Crkva. Duh Sveti je poslan da ostane s nama zauvijek. Ako On ne dođe, kaže Isus da nećemo moći živjeti. Nećemo ništa shvatiti. Nećemo se moći spasiti. Drugim riječima, Otac nebeski je stvorio svijet, Isus Krist ga je otkupio, a Duh Sveti to otkupljenje primjenjuje na svakoga od nas.

Jasno da će se đavao najviše truditi da spriječi da Duh Sveti djeluje u našim krizmanicima, i u tebi i u meni. Da spriječi da nas Duh Sveti izvede iz ovog logora, iz ove patnje i muka. Iz besmisla, iz suicida, strahova, nedaća. Zato je strahovito važno uvijek iznova pitati se: tko je Duh Sveti? Gdje je Duh Sveti?

Na primjer, kada kažete katolički svećenik, da li vi pritom mislite na čovjeka koji je dobar, koji je bez grijeha, koji mora biti savršen? I da li vjerujete da on zato što je dobar čovjek može voditi župu? To nije istina. Ono po čemu je svećenik svećenik, to nije zato što je on dobar, nije zato što ima završenu teologiju. On je svećenik samo zato što ima sakrament Svetog reda. Po Svetom redu je on primio silu Duha Svetoga. Odnosno, Duha Svetoga kao osobu. Osoba Duha Svetoga djeluje u svećeniku. I zato kad dodirneš svećenika, ti si dodirnuo Duha Svetoga. Kad vidiš svećenika, shvati da je Duh Sveti prisutan. Taj čovjek koji je postao svećenik dopustio je Duhu Svetomu da preko njega sve nas mijenja. Kad te svećenik odrješuje u ispovjedaonici, da li te on može odrješivati zato što je dobar čovjek i bez grijeha? O ne, i on ide na ispovijed. To je samo zato što je Duh Sveti po sakramentu Svetog reda u njemu. I on ima tu moć i vlast od Duha Svetoga.

Duh Sveti vas odrješuje od grijeha. Da li shvaćate to ? I da je Duh Sveti zapravo srce Oca nebeskoga i srce Isusa Krista. On je milost, On je dar, On je milje, On je sva ljepota, On je sve nadahnuće, sve ono što treba čovjek. Zato Duh Sveti mora ostati s nama do kraja, ako On ne dođe ništa neće biti od Isusova otkupljenja. Duha Svetog trebamo.


Jeste li ikad razmišljali po čemu to svećenik pretvara hostiju u Isusovo tijelo? Po čemu on to pretvara vino u Isusovu krv? I po čemu on to vama u hostiji daje Isusovo tijelo? Da li shvaćate? Nema on kao čovjek nikakve vlasti, nikakve sposobnosti. To je Duh Sveti u njemu. Prema tome svećenik je netko tko te može odriješiti od svih tvojih grijeha i znaš sigurno ćeš tada doći u nebo. Svećenik je netko tko pretvara kruh u Isusovo tijelo i vino u Isusovu krv. Kada svećenik izgovori nad tobom: Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga, on tebe pretvara u Božje dijete.

Ti si Božja kćerka ili Božji sin.

Nismo svjesni te stvarnosti. Na to gledamo kao na neku mitologiju, nešto religijsko, a to je povijesna stvarnost među nama. To je egzistencijalna stvarnost. I kad biskup položi ruke na tebe kod sakramenta Svete potvrde, Duh Sveti u tebe ulazi i On je tvoja nova duša. Ti sada pripadaš Kraljevstvu Božjem. Tamo ne možeš svojom ljudskom dušom. Premalo je. Ti si dionik božanske naravi. Zato Božja duša, Duh Sveti ulazi u tebe i čini te Božjim djetetom.

Dovoljno je samo zagledati se u svećenika i shvatiti da u njemu razlikujem Duha Svetoga i njega kao čovjeka. Jedno je on kao čovjek. To je njegovo tijelo, njegovo odijelo, njegovo vladanje, njegove riječi itd. Svećenik je čovjek, živi kao i mi ne može biti drugačiji. Ali to je ono ljudsko. A Duh Sveti u njemu, to je ono božansko, ono u Svetoj misi čini čudo. Kad Duh Sveti u krštenju čini čudo, u sakramentu Potvrde čini čudo, u sakramentu Ispovijedi čini čudo. I u sakramentu Bolesničkog pomazanja. Kolika čudesa. To ne može svećenik kao čovjek. To Duh Sveti u svećeniku čini.

I zato se pitamo tko je Duh Sveti?

On je taj koji čini čudo u Svetoj misi, koji mijenja tebe od ljudskog djeteta u Božje dijete. To je taj koji je u tebi nova duša. I to je taj po kome ti možeš činiti čudesa koja je Isus činio. Isus je u snazi Duha to činio. Kad promatramo Crkvu, većinom mislimo da je to papa, biskupi i svećenici. To uopće nije istina. Papa, biskupi, svećenici, đakoni, samo su službenici Crkve, a ne Crkva. A onda mislimo da je Crkva zgrada s tornjem. Bog je u tabernakulu pohranjen i zaključan, da ne bi slučajno pobjegao. Kada kažemo Crkva, onda mislimo na procesije i obrede. Crkva, to je organizacija, ustanova.

Sve je to krivo. Sve je to vanjski oblik Crkve, ali to nije Crkva.Pazi, tvoje odijelo, tvoje
haljine, to nisi ti, jer odijelo skineš. Ti nisi odijelo. Ni Crkva nisu papa, biskupi i svećenici. Crkva nije zgrada. Crkva nije ustanova, organizacija itd. Crkva ima organizaciju, ona ima službenike: papu, biskupe i svećenike. Crkva ima svoja mjesta okupljanja. To su naše crkve, župne i druge. Crkva ima, drugim riječima, ustanove i organizacije. Ona to mora imati zato što ima ljude oko sebe, ali to nije Crkva. To je samo pomoć kako bi Crkva mogla funkcionirati bolje.

A što je onda Crkva? Jasno nam je, kako kaže sveti Pavao, ja sam Crkva. To je tijelo Kristovo. A što je to tijelo Kristovo? To je svaki vjernik, čim je postao dijete Božje, on više nije samo dijete svog oca i majke, od tada je Božje dijete. I kao Božje dijete on ima tijelo koje ima Isus Krist, uskrslo tijelo. On je Božji čovjek i zato je to sada Kristovo tijelo. Svaki vjernik kršten, krizman, pričešćen, ispovjeđen, on je tijelo Kristovo, to je Crkva. Svaki vjernik, dakle papa, biskupi, svećenici, vjernici, redovnici, redovnice, svi smo tijelo Kristovo. To je Crkva, ali pazite: to je tek tijelo Kristovo. A Crkva cijela, to je glava i tijelo. A glava je Isus Krist. U Crkvi misli Isus Krist, glava misli. U Crkvi odlučuje Isus Krist – glava odlučuje. U Crkvi djeluje Isus Krist. On djeluje preko nas.

Dobro razlikujte Crkvu kao ustanovu, Crkvu kao organizaciju, od Crkve koja je tijelo Kristovo. Zato možemo mirno reći da je u tebi i u meni Crkva. Ja sam Crkva. Ti si Crkva. Isus Krist kaže da on ostaje u meni i ja u njemu. Isus je, dakle, u tebi i u meni. On je glava te Crkve. Jedno su vjernici kao ljudi, a drugo su vjernici kao tijelo Kristovo gdje je Krist glava. I upravo to tijelo Kristovo, to je ono što Duh Sveti drži i uzdržava, čini da to sve postoji. On je to na neki način sazdao, stvorio i učinio.

U tome je ljepota svega. Ako dobro razlikujete u svećeniku ono po čemu je on božanski veličanstven, božanski svemoguć. Ako razlikujete svakog krštenog vjernika, da je u svakom Isus Krist, to je ono što Duh Sveti čini. Kao što je Isusa utjelovio u Blaženoj Djevici Mariji, tako je u tebi i u meni utjelovio Isusa Krista i Njegovu Crkvu. Tako Isus ima sad novo tijelo koje je Duh Sveti utjelovio u nama i u tom Tijelu Isus je danas vidljiv. Za Njega se zna. Zato nemoguće je biti ateist ili biti agnostik i tvrditi da je nemoguće spoznati Boga. Svi znamo da postoji, da je tu. Ako u Crkvi znate razlikovati što je ono ljudsko i što je božansko, onda ćete znati tko je Duh Sveti. Duh Sveti je ono Božansko u Crkvi. Duh Sveti stvara to Tijelo i on Isusa Krista dovodi u to Tijelo da bude glava. Duh Sveti u svećeniku čini ona čudesa. Svećenik za vas odgovara. On je onaj koji treba dijeliti Duha Svetoga svakome od vas. On to dijeli po sakramentima, ali on mora te sakramente oživjeti u vama, zato on mora propovijedati. Mora ispovijedati. On mora živjeti tako da se u njemu vide sakramenti kako bi onda u nama oživjeli. On mora tako moliti i tako postiti da Duh Sveti bude u njemu temeljito efikasan da bi u svakom od vas bio djelotvoran.

Vidimo kako je u svećeniku Duh Sveti koji preko njega i u njemu djeluje. To je Duh Sveti koji spašava vjernike župe, i biskupije i cijele Crkve. Ako smo ovo razumjeli, onda će nam i Duh Sveti postati bliži. Tako je potrebno govoriti o Duhu Svetom. Zašto su sveci drugačiji? Zato što su bili svjesni Duha Svetoga u sebi i svjesni da su oni Crkva. Zašto ti nisi drugačiji? Jer ti toga nisi svjestan. Postani svjestan tog veličanstvenog čuda među nama. Hoćeš li zavoljeti svoju Crkvu? Hoćeš li zavoljeti glavu te Crkve, Isusa?

Hoćeš li se konačno sprijateljiti s osobom Duha Svetoga? On je osoba s kojom možeš
razgovarati i Duh Sveti savršeno govori hrvatski. O, kako on divno govori kroz tebe i kroz mene i kroz sve nas.

Približi mu se malo. Jer Duh Sveti je tako nam je bliz, tako konkretan, tako djelotvoran, a kako to da Ga ne poznam?

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.