Posljedni dio predavanja o strahu koje je Tomislav Ivančić održao u Crkvi sv. Marka Križevčanina u Zagrebu.
Uredila: Lidija Krolo
Kad gledamo Isusa, vidimo da je njemu najžalosnije bilo to što se apostoli se svaki čas iznova bojali. „Što se bojite?“ kaže On. On spava dok su valovi, a oni mu: „Isuse, pa jesi normalan, daj gledaj što rade valovi od nas.“ „Pa što se uzrujavate, što vam je?“ „Pa, Gospodine, vidiš.“ „Pa dobro, zar nisam ja u čamcu?“ „Pa jesi.“ „ Hm, da, treba vam vjera.“
Treba vam vjera.
I kad je On trebao umrijeti, opet kaže ,,Ma što se bojite“. I dok su Apostoli u Getsemanskom vrtu, vojnici i stražari dolaze s bakljama i hoće da ga uhvate. Apostoli se boje, a Petar vidi da nema druge, uzme mač, pa sad će on rastjerati raju, te jedva odsiječe uho onom jadniku. To je sve što je mogao napraviti.
Vide, gotovi su i hoće se razbježati, a Isus da im pokaže da on vodi i ovu situaciju, pita vojnike: ,,Koga tražite?” Oni odgovore: ,,Isusa iz Nazareta“. Isus kaže: ,,Ja sam“. Kako On izgovori: ,,Ja sam“, oni padoše na tle, padoše na pod, srušiše se i gledaju gore, jao tko je ovaj. Isus kaže Apostolima:
,,Jeste vidjeli, zašto se bojite“? “Ovo je čas tmina”, moj Otac hoće da se prepustim, neka đavao trijumfira. Neka đavao izjede samoga sebe, neka ubije samoga sebe. Smrt će sada samu sebe ubiti, evo to je taj trenutak, a vi se bojite. Zar može Bog umrijeti? Zar može neka bolest, neko zlo biti jače od Boga. Dakle, ako tako gledamo, uvijek sve od Boga dolazi. Možeš se tako lijepo nasmijati:
,, Tata pa što si mi to sad donio? “
,, Čuj, ja sam ti donio jednu lijepu gripicu“.
,,Dobro, tata, ali ako ne odem na posao, izbacit će me.“
A Otac kaže: ,,Pa to sam i htio“.
,,A onda?”
,,A vidjet ćemo? Bojiš li se? “
,, Kako se ne bih bojao što će mi reći šef, a šefica tek“. I tako dalje.
Drugim riječima, mi smo ovdje na Zemlji u kušnji. Život na zemlji je kušnja. Što to znači? Bog nas je poslao na nekoliko godina na ovu zemlju samo zato da vidi hoćemo li mi ovdje vjerovati zlu ili Bogu. Hoće li tvoje srce biti rašireno za zlo i uvijek jaukati. Ili će radije govoriti ,,Bogu hvala, krasno, divno što je opet nova neprilika, baš krasno što me zamrziše, divno u novinama me okaljaše, krasno opet me izbaciše, opet me moj muž natjerao na zlo, opet me moja žena i tako dalje. Opet mi umro ovaj, opet mi stradao onaj, krasno, stvarno krasno“.
Na ovoj Zemlji nismo da živimo, na ovoj Zemlji smo samo da rastemo i da idemo kući. Kao što odeš u Njemačku da zaradiš marke i da se vratiš natrag, ne da ostaneš tamo. Na zemlji si samo zato da zaspeš, to se zove smrt i onda pređeš opet tamo natrag i kažeš: ,,Tata, stigao sam“.
Anđeli pitaju zašto si se bojao na ovom predavanju. Samo se od tebe tražilo da iziđeš na mikrofon i kažeš što ti je Bog učinio, a tebi drhtale noge i ruke, sram te bilo. Pa trebalo je u nedjelju samo pročitati jedno čitanje, a gle kako si izgledao. Samo sam ti rekao da jednu noć probdiješ preda mnom, a ti si strašio kako sutra nećeš moći na posao, kako te nije stid.
Svi će anđeli vikati ,, Gle ovoga, sramota. Baš si se ti iskazao na zemlji“. Dakle, što je na Zemlji najvažnije, u svakoj neprilici gledati Bogu u oči i reći:
,,Da, nisam zaboravio da si ti tu.“
Drugim riječima: nevolja, nesreća, bolest, svaka moguća kušnja, strah je samo prilika kada Bog kao da malo prekrije svoje lice, kao ono kad se tata sakrije iza stabla, da ga malo potražiš, da vjeruješ da tata tebe ne može ostaviti. To su situacije gdje bi naša vjera trebala rasti.
A mi umjesto da vjera raste, tražimo: “Bože, ako je ikako moguće, makni se iza tog stabla da te vidim gdje si.” Pa potraži ga malo, dođi pa ga malo uštipni za nogu i za ruku i reci da si ga našao. Onda je to lijepo. Zato je rekao: ,,Tražite i naći ćete“.
To znači, kad ti dođe bolest, potraži Boga. Bože, gdje si sada, a On se igra skrivača, ali i kaže: ,,Tu sam.“ Jer ako se iza nekih vrata sakrije, a ti odmah kukaš: ,,Jao, tata mi zatvorio vrata i nema ga, sad će me onaj pas ujesti“. Pa zna tata da je pas tu. ,,Pa što je zatvorio vrata“. ,,Da kucaš i zoveš: Tata.“ A zamisli onog sina koji kada pas juri prema njemu ostaje miran i ne boji se jer zna da je tata iza vrata. ,,Tata, znam ja da si ti tu.“ Tata izleti i otjera psa, a sina digne na ruke, na ramena i kaže: „Kako si mi drag, pa ti se psa nisi bojao, zato što znaš da je tata tu“.
Kucajte otvorit će vam se. Nije rekao plačite pred vratima, pa će vam se otvoriti, nego kucajte. Nije rekao kada Oca nebeskoga kao da nema, onda sjedi pa plači, sve četiri u zrak, očajavaj, pa traži da se objesiš, nije to rekao. Rekao je „traži“. Trči malo iza jednog ugla pa iza drugoga i vidjet ćeš tu je negdje tata. I kad nešto nemaš, pa ti fali, rekao je „moli“. I dobit ćeš.
Mislim da se trebamo jako se obratiti. Jako promijeniti koncepciju svoje molitve i svoga gledanja na vjeru. Vjera nije bijeg iz nekog života koji nije Božji. Ne postoji svijet koji nije Božji, sve što je oko nas, to je sve Božje. I bolesti i sve po redu i ljudi i sve što nas straši i sve što postoji, sve je to Božje.
Sve Bog drži u ruci i gleda kako će njegova djeca reagirati. Postoji samo jedan svijet, ne dva. Ne postoji ljudski i đavolski svijet i Božji. Postoji samo Božji svijet koji je takav, pun kušnji za nas, pun zla, trpljenja, patnje, gladi, žeđi, zebnje itd. Muka i tjeskoba, ali to je Božji svijet. To je svijet u koji nas je Bog stavio, da bismo mu se vratili, da bismo ga tražili, da bismo mu kucali, da bismo išli za njim, da bismo i tad vjerovali. Poslanica Hebreja kaže „Bog vas kuša zato što ste sinovi i kćeri“.
Baš susjeda briga za tvoju djecu. I ako tvoje dijete krade, susjed će reći: „E miliciju ću zvati, pa nek tvoje dijete ide u zatvor“. Ako tvoje dijete krade, ti ga uzmeš pa ga poučavaš. Pa ako treba šibom malo straga ili jednostavno ga kazniš i kažeš sinu: „Pa ne može tako“.
Tebi je stalo do tvoga djeteta. I onda, poslije mjesec dana, da vidiš hoće li sin krasti, ostaviš slučajno novce negdje na stolu ili pokraj stola. Kada se sutradan vratiš, sin nije ukrao i kažeš „A divno, moj sin više ne krade“.
Tako Otac nebeski hoće da se mi opredijelimo za njega. Jer nas je grijeh otkinuo od njega. Jer smo povjerovali zlu i grijehu. I mi zato robujemo grijehu. Postoji zakon grijeha kojemu mi robujemo, to je zakon smrti i grijeha. To je upravo to što je u nama strah „Jao propast ću, jao umrijet ću, jao sagriješit ću“.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitiza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
