Htjeli bismo da ovog Božića Isus ne bude izvan naših sela i gradova, izvan naših kuća, da opet ne mora tražiti štale, ne nego da dođe k nama.

Ne slaviti Božić izvana, nego Isusa slaviti, da on dođe k nama. Dosad smo uvijek spremali Božić sa svim mogućim stvarima, sad bismo htjeli da Isus bude jedini ukras, da on bude naš bor, i naš stol i naše jelo, naše piće, naš prijatelj, naš čestitar, naša pjesma božićna, da Isus to postane kao osoba.

Htjeli smo da Božić bude osoba, Isus Krist, htjeli bismo to zato što to traži Sveto pismo, što to Isus moli godinama, što se osjećamo užasno razočarani jer slavimo Božić, a onda kad dođe taj dan, pitamo se zar je to sve?

Znam da su mi najteži dani bili oko Badnjaka pa sve tamo do Nove godine, ništa, ništa, prazno, prazno, prazno, pa gdje je Božić?

Nisu interesantne više ni jaslice ni bor, niti jela niti pića,  samo tuga obavije srce. Jer Isus se jednom rodio za cijelo čovječanstvo, a sad se rađa za nas Hrvate, za nas koji živimo tu, za nas vjernike ali i za nevjernike, sad želi doći k tebi da ga ti vidiš, kao što su ga tri kralja vidjeli i došli k njemu iz daleka, da i ti dopustiš da dođeš k njemu, da mu otvoriš vrata, kao što su pastiri došli  i donijeli mu darove, da se to dogodi ovoga Božića.

Rekli smo kako se to može dogoditi, da su tri koraka koja bi trebalo napraviti.

Prvo, uzeti Sveto pismo po Marku, čitati, slušati, osjetiti da to Isus govori, to je Isus u toj riječi, to nisu misli, Isus je tu, osoba. Slušati znači slušati Isusa kako ti govori kroz tu riječ.

Drugo smo rekli da čuti znači sabrati se, obratiti se, sve drugo maknuti, ne dopustiti da te išta rastresa dok slušaš tu riječ, čuti je. I kad si tako sabran, tada si otvoren toj riječi, tada ona ulazi u tebe. Ali ne samo riječ, zapamtit ćeš riječ jer treba zapamtiti i čuvati riječ, kaže Isus. Ali ta riječ je sam Isus kao osoba, on ulazi u tebe, ti se zapravo pričešćuješ tom riječi, Isusom se pričešćuješ, Isus ulazi k tebi.

Treći korak je vjerovati, obratiti se i vjerovati da je kraljevstvo Božje pred vratima. Vjerovati znači imati povjerenja u Isusa,  da će učiniti čudo u nama, da će nas preobraziti, da će on sada u nama živjeti, da možemo reći, ne živim više ja nego živi Isus u meni, kako kaže Pavao. I da možemo mirno reći ljudima, znam kome sam povjerovao, znam da sam Isusu povjerovao, i znam da će on učiniti od mene sve. Jer on me izveo iz mraka i tame, on me izveo iz smrti u život, on me je uveo u istinu, on mi je dao da budem kršten, on mi je dao da imam svoj hrvatski narod, svoju Katoličku crkvu, on mi je sve dao. Isus je jedini blagoslov i jedino blago, njega hoću. I dok tako dakle imaš Isusa uz sebe, doživljavaš da si se promijenio, kako drugi vide na tebi promjenu, kako se doista Božić rodio u tebi.

Poštovani čitatelju, tako bih volio da se čuje da ste se preporodili, da je Isus došao k vama. Neka vas blagoslovi taj dobri Isus koji ovog Božića želi doći u naše kuće, da se ne bojimo nikakvih politika, nikakvih recesija, nikakvih lopova, nikog da se ne bojimo, jer Bog je s nama, tko će onda protiv nas.

Dakle, poštovani čitatelji, neka Božji blagoslov siđe na vas i neka učini još ovaj dio našeg adventa blagoslovljenim putem do Božića i neka blagoslovi sve vaše, osobito bolesne.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakBOŽIĆ U SRCU
Sljedeći članakZa dobar dan – iz pera hagioasistenta
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)