PRIMATI I DAVATI
U moj ured je nedavno svratio jedan korisnik. Već je nekoliko godina na smještaju u ovoj ustanovi. Bio je hrvatski branitelj koji je nakon završetka rata radio na razminiravanju. Nažalost, granata mu je raznijela nogu i sada hoda s protezom. Osim toga nosi i brojne druge poteškoće i bolesti proizašle iz teškog ratnog puta. Nedavno je doživio gubitak drage osobe i došao mi je to reći. Ponudila sam mu da sjedne, no, on je brzo krenuo prema vratima uz riječi: “Ma, gospođo Lana, ne želim Vas dugo zadržavati i gnjaviti. Znam da imate puno posla”. U očima tog čovjeka vidjela sam duboku patnju i bol. Suze su mu krenule kliziti niz lice. Zamolila sam ga da ipak barem nakratko sjedne. Kroz suze je rekao: “Ja više nikome ne trebam, ja sam samo sjena onoga što sam bio… Moja majka je uvijek bila gruba, nikada me nije zagrlila, brat mi je još živ, ali niti ne pita za mene. Nemam nikoga…”
Kolika patnja u tom čovjeku. Biti odbačen, biti sam, biti nemoćan, biti slab…Kroz glavu mi je prostrujala misao:” Pa možda je ovaj susret danas njemu prvi razgovor s nekime…Nikome nije imao priliku izreći svoju bol.” Pogledala sam ga u oči i rekla mu koliko je vrijedan i dragocjen, da je meni bitan i da ga želim saslušati, kako je u redu biti tužan i zaplakati i kako je sve dosadašnje teške bitke hrabro nosio i da vjerujem da će tako i ovu.” Uistinu, dokle god čovjek pred sobom vidi smisao, nešto što ga raduje, veseli, daje nadu, on je sposoban ustrajati, čekati, izdržati. Kada toga nema ostaje u mraku i sve mu se čini beznadnim. Svakom čovjeku je, također potreban i onaj drugi. Netko tko će ponekad možda i samo slušati ili šutke biti prisutan, netko pokraj koga ćeš se onaj drugi osjetiti živ i zamjećen.
Naš profesor Ivančić je u svojoj knjizi “Otmjenost duše” napisao: “I čovjek se zapravo sastaje sa izvorom svog života tek onda kada počne davati, kad počne plodovima svoga života nadahnjivati i obogaćivati druge. Tek u trenutku kad nekoga razveseliš, radost je u tebi. Kad si svoj život dao za druge ili za domovinu i slobodu, tada si se spojio sa izvorom života. Tek kad ono što si naučio počneš dijeliti drugima, susrećeš se sa živim izvorom sebe i svijeta. Nema životne dobi u kojoj ne možeš davati, dijeliti, obogaćivati druge. Rast ćeš sve dok budeš davao. Znat ćeš smisao sve dok i zadnjim pomakom svoje ruke i svoga jezika budeš tješio druge, davao, hrabrio. Tvoj život ima smisla zato što možeš obogaćivati druge. Zato što postojiš ti si bogatstvo za druge.” Što može biti važniji “posao” od susreta s drugom osobom?
Imaš li ti, dragi prijatelju, iskustvo onih susreta koji su dogodili bez “pravog susreta”? Osoba nasuprot tebe tipka na mobitel dok ti govoriš, liječnik zagledan u kompjuter umjesto u pacijenta, učitelj fokusiran da izvrši u kurikulum umjesto da čuje dijete, roditelj zagledan u svoj posao, trgovac u zaradu umjesto u dobrobit kupca… To je često naša stvarnost, zar ne?
No, želim ti prije svega, dragi prijatelju, da ovog trenutka postaneš svjestan da sam Stvoritelj sada tebe gleda. Njemu si najvažniji. Dopusti da se tvoj pogled susretne s Njegovim. Njegove oči su blage i nježne. U trenutku začeća te su te oči prve ugledale. Upijaj Njegovu prisutnost i taj pogled. Ti si mene izabrao i prvi ljubio…I sada me ljubiš baš ovakvoga…I kada mi se čini da me nitko od ljudi ne razumije, Ti me susrećeš u mojoj najdubljoj intimi.
Ostani tako upijajući ove istine barem desetak minuta…A zatim iz toga što si upio i primio kreni! Već damas kreni danas ljudima koji te trebaju, koji su sami, koji trebaju nekoga da ih sasluša, a možda i zagrli. I ne zaboravi, prije nego što kreneš ususret ljudima uvijek prvo svrati u Stvoriteljevo naručje kako bi i tvoja žedna duša oživjela i ponijela svakome Njegove “žive vode”.
https://hagio.hr/kolumne/iz-pera-hagioasistenta/iz-pera-hagiasistenta/
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
