U Novoj Gradiški dana 7.10. 2026. je održana tribina koja je počela sa uvodnom mišlju i spoznajom kako ne znamo tko je čovjek, ne poznajemo sebe same, svoju bit. Naglašeno je kako treba uči u cjelovitost kako bi čovjek bio dobro, kako bi bio radostan, ispunjen, smislen. Kako bi to bilo moguće nužno je jedinstvo svih razina čovjekova bića, a to su biološka, psihološka, duhovno-antropološka i teološka razina. Teološka razina je milosna razina, božanska razina u čovjeku u kojoj je jedinstvo Oca, Sina i Duha Svetoga. Predmet ove tribine je ponajviše duhovno-antropološka razina tj. čovjekova duhovna duša. To je specifično čovjekovo područje koje nema niti jedno drugo stvorenje, niti biljke, životinje a niti anđeli. Duhovna duša je nastala u trenutku čovjekova začeća kada se Božja misao utjelovila, duh se povezao sa materijom i tako je nastao novi čovjek, živa duša. Čovjek je otjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Čovjek je dijete Božje, kruna stvaranja, miljenik Božji.
Duh koji je nematerijalan, nevidljiv, bez bilo kakvog ograničenja, bez ograničenja prostora vremena prožima čitavo čovjekovo tijelo i psihu, prožima svaku stanicu čovjekova tijela i sve funkcije psihe.
Duh sve drži na okupu, tako je čovjekovo tijelo i psiha ljudsko tijelo i ljudska psiha.
Duh djeluje preko duše koja je svojevrsna instalacija, ona povezuje tijelo i psihu sa duhom. Čovjekova duhovna duša se izražava i ogledava u cjelokupnom čovjekovom životu i bivanju. Čovjek nije duhovna duša samo kada se moli, kada se klanja pred Presvetim,…Duhovna duša omogućuje čovjeku da misli, govori, komunicira sa drugima, ljubi, nada se, vjeruje, stvara,…Duhovna stvarnost je u čovjeku najvažnija, i po njoj imamo život, ali toga najčešće nismo svjesni. Duhovna duša oblikuje nas kao ljude. Svaki čovjek ima svoj posebni život, nema život drugog čovjeka, nego svoj život. Čovjek je puno više od onoga što vidimo tjelesnim očima. Čovjek je osoba. Duhovna duša ima svoje brojne sposobnosti, moći kao npr. volju, slobodu, savjest, svijest, kreativnost,… po kojima se može razvijati unedogled i postajati vrhunski čovjek. Međutim, čovjeku je Bog iz ljubavi i povjerenja u njega dao slobodu i po njoj je on odgovoran birati dobro. Obzirom na čovjekovu sklonost grijehu koja potječe od grijeha praroditelja, čovjek je sposoban i u napasti je odlučivati se za manje dobro ili za zlo. Čovjekova duhovna duša funkcionira samo kada je u dobru. Čovjek je stvoren iz Dobra, za dobro. U čovjeku je neprestana borba između duha i tijela, podvrći se zakonima duha ili tijela, njegovim požudama, ugodama… ako se čovjek odlučuje za zlo srozava se na razinu životinje, mogli bismo reći da postaje nečovjek. Čovjek živi kada misli i odlučuje se za dobro, kada ljubi, prašta, kada bira istinu i ljepotu, dakle kada poštuje zakonitosti duha a božanskim snagama koje je donio Isus Krist, snagom Euharistije i Duha Svetoga čovjek ima snage i „imunitet“ u borbi protiv zla.
Na pitanje upućeno sudionicima: Koliko smo svjesni da smo ljudi, da sam čovjek ili živimo nesvjesno, površno? Da li i koliko smo rastreseni? Da li se teško sabiremo?
Sudionici su potvrdili kako su vrlo često rastreseni, teško se sabiru čak i kada mole, kada su na svetoj Misi, kako često lutaju mislima. Sudionica navodi kako u nesabranosti nije „sama sa sobom“, tada je odvojena i od samoga Boga a trenutke sabranosti smatra dragocjenima, navodi da su to trenutci kada zapravo živi. Voditeljica potvrđuje da smo u postojanju kada smo svjesni, tada uživamo u prirodi i svemu što je stvoreno a ono što činimo u nesabranosti s time niti ne raspolažemo. Stoga je važno odlučivati se i trenirati sabranost, sebe okupiti. Tribina je završila ulaskom u sabranost u svijesti da možemo biti novi ljudi, vrhunski a naša promjena lančanom reakcijom mijenja ljude i oko nas, cijelu Hrvatsku. Od mene, od svakog od nas može početi bolji svijet.
Slijedeća tribina se održava 4.11.2026. godine pod naslovom Život – najdragocjeniji dar i najveće dobro.
