Tomislav Ivančić

TOMISLAV IVANČIĆ rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre, član je uredništava i suradnik brojnih tuzemnih i inozemnih teoloških časopisa, te član Društva hrvatskih književnih prevoditelja. Od 1983. godine kanonik je zagrebačkog Prvostolnog kaptola.

Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.

Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.

Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu profesor dr. Tomislav Ivančić 1971. godine započeo je, na molbu poglavara samostana Sestara Milosrdnica u Zagrebu, držati vjeronauk najprije srednjoškolcima, a potom od 1972. i studentima. Tijekom  tri-četiri godine najprije su diskutirali i proučavali Sveto pismo, zatim učili moliti i temeljito postiti te liturgijski oblikovati svete mise, no nitko se pritom nije mijenjao.

Na svetkovinu Duhova 1975. načinili su dvodnevno hodočašće od Zagreba do Marije Bistrice, a ljeto iste godine odlučili su provesti u Davoru kako bi u zajedništvu molitve i euharistijskih slavlja tražili snagu koju je Crkva primila na dan Pedesetnice. Tako su dvadesetak studenata i profesor  tri tjedna danonoćno molili i tražili Silu Duha Svetoga koju su primili i živjeli apostoli. Doista, prvi je prof. Ivančić  u noći  03. kolovoza 1975., dok je klečeći molio, doživio duboko iskustvo susreta sa živim Bogom. Sila Duha Svetoga najprije je njega preobrazila, a potom i sve okupljene sudionike. Tako se rodila Zajednica Molitva i Riječ.

U posljednjem desetljeću školuje kod nas i u inozemstvu djelatnike za rad u centrima za duhovnu pomoć i za vođenje seminara za evangelizaciju.

Njegovi znanstveni i stručni članci izlaze u domaćim i inozemnim časopisima, a brojne knjige su prevedene na njemački, talijanski, francuski, engleski, korejski, nizozemski, mađarski, slovački, albanski, slovenski i srpski jezik. Od 1998. do 2001. godine bio je dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.  U rujnu 2001. izabran je za rektora Sveučilišta u Zagrebu.

Papa Ivan Pavao II. izabrao ga je 9. veljače 2004. godine za člana Međunarodne teološke komisije, kojoj je predsjedavao pročelnik Kongregacije za nauk vjere, Joseph kardinal Ratzinger, papa Benedikt XVI., koji ga je ponovno – u ožujku 2009. godine – imenovao članom Komisije na još jedan petogodišnji mandat. Godine 2010. imenovan je papinskim kapelanom s titulom monsignor.

Nagrade i priznanja:

U čast profesoru emeritusu Tomislavu Ivančiću 2010. godine izdan je zbornik radova Teologijom svjedočiti i naviještati.