Utorak, 16. prosinca
Mt 21,28-32 Dođe Ivan, i grešnici mu povjerovaše
Svaki čovjek je neiscrpiv i stoga te uvijek može iznenaditi, uvijek ti iznova biti privlačan, poželjan i obraćen. Važno je čovjeku vjerovati i uvijek se nadati: odbaciti čovjeka znači odbaciti fascinantnost istraživanja života i izgubiti oslonac u ljudima i dohvatljivost Boga. Čovjeka se uvijek može voljeti. Važno je samo ovaj trenutak odlučiti da one koji su ti blizu nikada nećeš napustiti ili da se oni ne moraju truditi, jer ćeš ih uvijek voljeti. Moli Boga da ti dadne oči srca kako bi vidio ono što se razumom i osjetilima ne dohvaća.
T. Ivančić: Prihvati tajnu drugoga, Vapaj za dobrim ljudima
Kako li mi je katkad teško trpjeti tuđe mane i kao da stenjem pod teretom trpljenja i muke. A opet prepoznajem u tome manjak Duha Božjega u sebi. Zatvorene su mi oči srca za moja brvna, a vadim tuđe trunove iz oka. I kako li je lako ispasti iz Duha. A kolike li slobode u spoznaji vlastite grešnosti, makar se samome sebi činio i najgorim čovjekom na svijetu.
Jer ima jedan koji me ljubi i prihvaća, ima jedan u čijem srcu uvijek ima mjesta za mene i koji me nikad neće ostaviti. I uvijek imam kamo poći.
Onda i uživam što imam grijeha jer gledam u Otkupitelja. I drugi mi nije teret, nego blagoslov.
Otvori mi oči, Bože, za moje grijehe i za tvoju ljubav koja ih otkupljuje.
