Mislim da danas nema čovjeka koji nije pod dojmom požara koji se dogodio.
Stravične snimke vatre koja guta sve pred sobom. Nemoći čovjeka da spasi ono što je možda stvarao cijeli svoj život. Straha djece za starije roditelje koji ne mogu lako potrčati da bi se spasili.
Potresno i tužno.
Kako smo krhki. I kako to često zaboravimo dok se ovakvo nešto ne dogodi. Živimo svoje dane, gradimo, planiramo, stvaramo i nekako vjerujemo da će sve ono što imamo sutra biti na istome mjestu. A onda je dovoljna jedna noć da nas podsjeti koliko toga zapravo nije u našim rukama.
S druge strane, upravo u takvim trenucima očituje se nevjerojatna hrabrost i snaga ljudi. Ljudi koji se cijelu noć bore da zaustave stihiju, ulaze tamo odakle drugi bježe i riskiraju sebe kako bi spasili tuđi život, dom, životinju…
Očituje se i bliskost, ljubav, zajedništvo u molitvi.
Jedna preteška noć, sigurno. Dan u kojem će se brojati štete. Netko će stajati pred zgarištem onoga što je godinama stvarao.
Tjedni i mjeseci oporavka ozlijeđenih.
Ali jutro je ipak došlo.
S njim i olakšanje da je najgore prošlo. Zahvalnost za svaki spašeni život. I nada da će, unatoč svemu izgubljenom, ipak biti dobro.
Možda nas ovakvi događaji ponovno podsjete da sigurnost nije u onome što posjedujemo. Naša je sigurnost u ljubavi, u čovjeku pokraj nas, u vjeri u Onoga kojemu je sve moguće.
Jer dok imamo život, postoji i nada.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
