- – 17. IX. ´91. Beč
Pripremila: Katarina Ralbovski
Jedan mali doprinos za priznanje Hrvatske je bio i naš (nas petero iz Zajednice), štrajk glađu u Beču, tj.devetnica, post i molitva za priznanje Hrvatske u rujnu 1991. Bili su to: Jure Gabrić,
Mate Knezović, Kruno Novosel, Vlado Sremić i moja malenkost, Katarina Ralbovski.
- Beč, 9. – 17. IX. 1991.
2. Ovako je to počelo: posni ručak – priprema za „štrajk“.
Nedjelja, 8. IX. – Mala Gospa – Granični prijelaz – Šentilj.
Priprema za post – postaviti šator
3. Vlč. Joško Preč iz Gradišća je bio glavni pokretač – prespavali smo u župnom dvoru – Željezno. 9. IX. ´91. – župnik se čudio što nećemo uzeti za doručak ni peciva – samo čaj – bez šećera.
4. Ballhausplatz – 9. IX. ´91.
Prve pripreme – pisanje transparenata, plakata, podizanje šatora.
Mnogi su Hrvati iz Beča došli taj dan i pomagali – svatko je dao sebe – bili su tu odmah i novinari jer je štrajk bio najavljen.
5. Svaki dan u 19 h okupljali smo Hrvate na molitvu krunice (bilo ih je i do 300) i Hrvatski radio je u vijestima pozivao Hrvate u Beču da dođu na molitvu i da podrže one koji štrajkaju za priznanje Hrvatske.
6. Ni kiša nije smanjila broj niti spriječila molitvu za domovinu!
7. Svako jutro smo bili na misi u 7 h, iza toga 1-2 h ostajali u osobnoj, a onda u zajedničkoj molitvi. To nam je bila hrana! Ipak smo jeli!! – „Ne živi čovjek samo o kruhu – to vam je prava, pravcata istina! Iza toga dogovor: kako ćemo voditi večeras molitvu – novi seminar.
Rat je počeo bjesnjeti!
Dobrovoljci su se javljali na sve strane, dečki na ratište, medicinsko osoblje na ratište, političari putuju i traže mir, novinari javljaju svijetu istinu… Pitala sam se što ja mogu učiniti ovog trenutka za Hrvatsku? Kad smo 10 dana usred Beča okupljali tolike ljude na molitvu koji su molili čitavim srcem, učinilo mi se da smo ustvari došli zbog toga.
Katka
U srcu je bila ranjena domovina, na usnama molitva za spas naroda moga. Iz dubine mojih prapočetaka javio se i moj glas s idejom štrajka glađu za priznanje naše domovine. Uz svu osobnost svakog od nas veliko HVALA tebi, o Bože Sveti, što si i nas uslišao po molitvama i svekolikim žrtvama našim.
Vlado Sremić
Dok mi se cijelo biće bunilo protiv odlaska u Beč, dotle mi je nešto iz srca govorilo „Idi i podnesi križ”. I kada sam očekivao raspad cijele moje osobnosti, Bog je okrenuo muku u uskrsnuće. Gledao sam kako se griju ljudi oko nas, kako u našoj muci vide smisao i izlaz. Gledao sam kako nas Bog proslavlja, stavljajući nas na čelo protestne kolone, stavljajući nas na prva mjesta u crkvi, kako nas svi miluju i podržavaju. Umjesto da izgubim po svijetski nakon svog posta i molitve dobio sam jako puno, a kroz to i moja domovina.
Kruno Novosel
Bilo je to vrijeme kada je i vjera bila na kušnji. Molili smo i postili a grad za gradom, selo za selom padali su pod čizmom osvajača.
Onda kada nas je čitavi svijet ostavio, samo si ti, Gospodine, bio s nama.
I naš put u Beč i naša molitva i post usred Beča, bili su pogledi i vapaji tebi upućeni, Gospodine. U trenucima nemoći i nadmoći neprijatelja na bojišnici bila je privilegija uteći se tebi, Gospodine, postom i molitvom za spas naroda i domovine.
Jure
