STOP ANALIZIRANJU
Prije nekoliko dana imala sam savršeno isplaniran dan jer sam odmah ujutro zaronila u ocean Stvoriteljeve bezuvjetne ljubavi. Toliko sam toga vidjela, naučila i nadmašila samu sebe, dok sam se idućeg dana toliko mučila, a da ne govorim da mi ništa nije pošlo za rukom.
Pitala sam se: „Kako je to moguće? Koji je uzrok?“
Tada sam otkrila da sam idućeg dana odmah ujutro počela analizirati tuđe zlo te tako dopustila da ono uđe u moje misli, otruje me i oduzme mi vrijeme. Bila sam bez snage, izmučena i negativna, a da ne govorim da nisam ništa stigla napraviti.
Analiziranje tuđih i vlastitih zlih djela i riječi umara nas više nego težak fizički rad, razara nas te nam oduzima vrijeme i zdravlje.
U zaustavljanju takvih misli meni često pomaže savjet mog instruktora vožnje koji mi je rekao: „Ako se slučajno nađeš u pustinji, nema žive duše, nema vode, ničega, a ti vidiš znak stop, ti se zaustavi.“
Jednom prilikom sam čula nekoga kako slično primjenjuje s mislima pa sam se pitala: „Ako to činimo u prometu, zašto ne bismo isto činili s mislima.“ Sada, kad god počnem analizirati, vidim sebe u pustinji, a usred te pustinje vidim crveni prometni znak STOP.
Zaustavim se točno onako kako mi je instruktor vožnje rekao i ne pada mi na pamet ići dalje. Nakon toga se odmah uhvatim nekog posla.
Najčešće se počnem uzdizati na duhovnu razinu kroz pitanja: „Tko sam ja? Odakle sam? Kamo idem?
Često se počnem podsjećati na bezuvjetnu ljubav Stvoritelja kroz rečenice: „Dragocjen/a si u mojim očima i ja te ljubim. Ima Netko tko me htio, želio i stvorio. Ja sam biće u Bitku. Ja sam Nečija misao.“
Ako mi se potreba za analiziranjem vrati, tada ponovno okrenem pogled prema znaku STOP i odmah se uhvatim nekog posla. Bilo da uzmem neku od mnogobrojnih knjiga prof. T. Ivančića ili počnemo nešto kreativno raditi, učiti stranih jezik ili činiti sasvim suprotno od zla te gledati u dobro, bilo u nekoj osobi ili događajima.
Važno je naći nešto što tebi, dragocjeni čitatelju, najviše odgovara.
Mene je osobno pogodio jedan mali dio iz knjige „Hagioterapijska ljekarna“ autorice Lele Crnek, u kojem piše da je važno nikada ne analizirati događaje, pogotovo one negativne i teške, koji nas vraćaju u prošlost, razaraju nas i zbog kojih ostajemo fiksirani na patnju. To mi je bio dovoljan razlog da prestanem s analiziranjem jer ne želim sebe fiksirati na patnju.
Kakva je situacija s tobom, dragocjeni čitatelju? Analiziraš li?
Jesi li ikada registrirao koliko umora i iscrpljenosti dolazi nakon analiziranja te koliko ti vrijeme curi?
Jesi li se ikada pokušao oduprijeti analiziranju i reći STOP?
Što misliš, koliko dobra može ući u tvoj život ako prestaneš analizirati zlo?
Neka ti je, dragocjeni čitatelju, dobar ovaj dan ispunjen sa što manje analiziranja, a što više dobrih i vrhunskih misli.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
