NISI SAM
Čovjek nije stvoren da bude sam. Možda nas je netko ostavio ili napustio, nemamo nikoga tko bi nam uputio lijepu riječ, pomogao u starosti ili mladosti, možda su nas zaboravili, prezreli i lažno optužili. Sve to boli i navodi nas da se povučemo što dalje od ljudi i Stvoritelja, u nama se budi nepovjerenje i razmišljanje kako Stvoritelj dopušta tako nešto. Čovjek je stvoren kao društveno biće i potreban mu je drugi kako bi se ogledao u njemu.
U knjižici „Antropologija, patologija, terapija“ prof. T. Ivančić piše: „Sa stvarima i svim sposobnostima čovjek ne može komunicirati. Osobnog partnera čovjek može imati samo u ljudima i u Stvoritelju. No, ljudi mu ne mogu dati odgovore na temeljna pitanja života.“
Možda se pitaš, dragi čitatelju, gdje je Stvoritelj? Zašto te ostavio u tvojim patnjama i nevoljama?
Kako znati da je On ovdje, uz tebe i da nisi sam?
Stvoritelj nikada ne ostavlja čovjeka samog, On je uvijek uz njega i u najtežim mukama i patnjama. On nikada ne napušta čovjeka čak i onda kada ga svi napuste. Potrebno je napraviti obrat, ne gledati više u patnju nego u Stvoritelja i Njegovu dobrotu, radost i puninu života. Potrebno je uvijek očekivati dobro kako bi nam se to dobro počelo i događati.
Put do Stvoritelja je posvješćivanje. Posvijestiti sebi da je On tu i da nikada nismo sami, ostavljeni i prepušteni sebi. Nema gdje ga nema i On ne može ne biti ovdje, jer On je apsolutno postojanje i sve postoji zahvaljujući Njemu. Prisutan je u pjevu ptice, u lahoru, u prirodi, osmijehu djeteta, u svemu što je dobro i istinito, što je ljepota.
Njegovu prisutnost doživljavamo kada osjetimo mir, poticaj da drugome oprostimo, kažemo neku lijepu riječ ili napravimo neko dobro djelo, kada besplatno radimo za dobrobit čovjeka, u ljubavi koja nas zahvaća.
Jednostavno vidiš da to nisi ti, doživljavaš ljubav za sebe i za drugoga, pronalaziš smisao života i patnje, postaješ kreativan.
Dragi čitatelju, ti nikada nisi sam! On je tu!
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
