SIGURNOST U STVORITELJU
Nekoliko dana provodim sa svojim sinom na pedijatrijskom odjelu jedne zagrebačke bolnice. U sobi je uz njega još dvoje malih pacijenata i njihove mame. Bez puno formalnog upoznavanja, nas tri mame brzo prelazimo jedna drugoj na “ti”. Potpune strankinje iz različitih krajeva Hrvatske, a opet odjednom tako bliske, poput dugogodišnjih prijateljica. Što nas to povezuje? Ljubav za ono nama najvrijednije, briga i neisvjesnost, majčinsko srce i instinkt, spremnost na žrtvu i strpljivost…
Puno puta sam u svom životu doživjela kako me naočigled netko stran, bez puno riječi dobro razumije, dok pak netko, možda i prilično blizak ostaje nezainteresiran ili zagledan samo u svoje poslove bez one iskrene nutarnje želje da čuje drugu osobu. Uistinu su dragocjeni ljudi u čijim očima čitamo nježnost i iskrenu ljubav, zar ne? Nježan je onaj koji zna pomoći drugome. Nježnost je vidljiva tamo gdje čovjek čuva drugoga, tamo gdje tješi uplakanoga, tamo gdje hrabri uplašenoga. Promatram svoje dijete dok leži na bolesničkom krevetu i prepoznajem njegov strah i zabrinutost. I znam, u mom pogledu i mome glasu traži sigurnost, nadu, ohrabrenje…
Pitam se, a u čemu je moja nada i moja sigurnost kako bi je i njemu mogla pružiti…Duša mi tako jasno progovara: “Samo u tebi, Stvoritelju moj! Dok je moje srce nemirno, Ti mi donosiš potreban mir i nadu. Kad i sama trebam utjehu, Tvoj zagrljaj me čeka. Ti si donositelj zdravlja, pobjednik nad svakom bolešću! U Tebe se uzdam! U Tvoja obećanja vjerujem!”
Sjeti se sada, dragi prijatelju, neke drage osobe koja prolazi kakvu fizičku bol ili patnju. Svojim duhom se sada zagledaj u tu osobu. Podsjeti je da je ona Stvoriteljeva željena kćer ili sin. Promotri kako Njegov duh ispunja svaku stanicu čovjekovog bića, svaku njegovu žilu, svaki organ, svaku kost, svaku misao i čežnju…
Sve što jesmo i što imamo je od samog Stvoritelja. S pouzdanjem se osloni na Njegov plan s tom osobom, s tom situacijom…Neka u tebi iz dana u dan jača vjera da će biti dobro jer je naš Stvoritelj dobrota sama. Odrekni se svojih očekivanja i planova i toga kako ti misliš da bi trebalo biti. Neka svaka kušnja i patnja našega života bude prilika za novost života, za odricanje od sebičnosti i egoizma, za “proboj” duha nad tijelom, kao temelj izgradnje nepokolebljivog povjerenja, za dublju zagledanost u Stvoriteljevo lice…
https://hagio.hr/hagio-info/poticaji-za-praksu/za-dobar-dan-iz-pera-hagioasistenta-178/
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
