NE GUBI VRIJEMEMoram priznati kako sam iskreni ljubitelj pisane riječi. Volim u svojim rukama držati knjigu, promatrati njene korice, listati šuškave listove jedan za drugim, iščitavajući crno-bijele retke koji mi otvaraju nepregledna prostranstva, šire spoznaju i nadahnjuju duh. No, postoje knjige koje imaju posebnu ulogu u mome životu, a to su knjige profesora Tomislava Ivančića. One donose zdravlje, bude nadu, uvode u ljubav, one oživljavaju, uvijek su aktualne, potiču na promjenu i radost života. Njegovu tekstovi puni su proživljenog iskustva i živog duha, te pozivaju svakog čitatelja da ih utka u svoju svakodnevicu i po njima postane nov i promijenjen čovjek. Prije nekoliko dana u ruke sam ponovno uzela knjigu “Povratak nade”. Profesor Ivančić u jednom poglavlju piše:
“…više ćeš živjeti obogatiš li se dubokim mislima, ako te svaki dan obraduje riječ koju čuvaš poput dragocjenog bisera, imaš li hrabrosti slušati mudre ljude, imaš li vremena svaki dan za oazu mira, tišine, molitve, usmjeravaš li se svaki dan na ono što je bitno…Počni to odmah činiti, ne gubi vrijeme na sporedne stvari.”Pročitaj još jednom polako ovaj ulomak iz knjige, dragi prijatelju…Zastani u tišini…Zapazi kakve su tvoje misli u ovom trenutku? Jesi li zbog njih bogatiji čovjek? Tko je uzor tvoga života? Čiji život promatraš i čije riječi slušaš? Daš li se lako zavesti mišljenju i sudu drugih ljudi? No, promisli tko te to uistinu poznaje? Nije li to samo Stvoritelj jedini? Što ljudi znaju o tebi? Oni stvaraju svoje, često, uske i iskrivljene sudove. Samo Stvoritelj zna tko si i kakav si! Primjećuješ li zašto je potrebno i neophodno imati vrijeme za šutnju, za razgovor sa Njime, za susret sa svojom dušom? Bez ljubavi koja nas u tom susretu napaja i ozdravlja, mi ne možemo ljubiti niti sebe niti drugoga, ne razumijemo svijet u kojem živimo i niti ono što nam se događa, brzo klonemo i postajemo malovjerni i mlaki… A onda dobro promisli što ti to beskorisno krade vrijeme? Na koje nebitne stvari trošiš svoju snagu, talente i sposobnosti? Provodiš li puno vremena na mobitelu, internetu, u dugim praznim razgovorima ili ogovaranjima? Jesi li često u buci ili tišini? Sjeti se samo kada si zadnji put osluškivao cvrkut ptice ili slušao rominjanje kiše…Neka ti ovaj tekst bude poticaj da razaznaš što je bitno u tvome životu, a možda već dugo to zanemaruješ. Ohrabrimo se u danima koji su pred nama poslušati ono na što nas i sam profesor potiče:
” Ne gubi vrijeme, kreni činiti ono što je dobro, istinito, mudro i spasonosno za tvoj život!”. Tomislav Ivančić