Ivančić utorkom
Pripremile: Ivana Ćuti i Željka Karadakić
Brojni slušatelji radioemisija prof. dr. T. Ivančića utorkom na HKR-u doživjeli su kako je izvorna riječ utemeljitelja hagioterapije ono nešto što pokreće njihov život. Stoga donosimo terapijske dijelove utoraka kako bi vas „ono nešto” svakodnevno pokretalo.
Tema ovog ciklusa radioemisija je kako pronaći odgovore na pitanje smisla čovjekova života te koji su putevi do ostvarenja cjelovitosti življenja. Zašto? Zato što smo svakim danom sve više svjesni razdijeljenosti suvremenog čovjeka koji shvaća kako njegov smisao nije u cjelodnevnom radu i u onome što posjeduje. S druge pak strane, vjernici u Crkvi, unatoč tome što redovito mole i idu na svetu misu, osjećaju nezadovoljstvo jer njihove molitve nisu uslišane te se u njihovim životima ne događaju osobite promjene.
Zadaća jest praksa. Praksa koja će hagioterapijskim principima zacijeliti rane hrvatskoga društva te tako pomoći svakom čovjeku da postane čovjek morala, vrlina i kreposti, koji čvrsto stoji nogama na tlu i ima sigurnu budućnost ispred sebe, koji voli sebe i svoju domovinu, koji je duboko inteligentan, koji razmišlja, koji je zagledan u oči Stvoritelja i osjeća se snažnim zato što je voljen, koji je zagledan u oči djeteta, starca, siromaha, alkoholičara, političara, bogataša, razbojnika i u svima vidi samo jednu čežnju – biti voljen.
Biti cjelovit čovjek
Da bismo postali takvi, potrebno je:
- Biti sabran – sabrati se pred svojim Stvoriteljem, kako bismo upili Njegov pogled.
- Osluškivati koje te njegove riječi dotiču i zapamtiti ih te ih onda neprestano sebi ponavljati, izgovarati u sebi.
- Govoriti si: „Stvoritelju moj, ja doista želim biti ovakav. Slobodno me snagom svoga Duha učini cjelovitim čovjekom. Učini to od mene!”
Čovjek, naime, djeluje tako da najprije misli, zatim izgovara ono što misli, a potom ostvaruje.
Kako postati vrhunski?
Vrhunski ljudi postajemo tako da sebe vidimo kao projekt. Nakon što otkrijemo kako sebe vidimo, kakvi želimo biti, trebamo si i izgovarati: „Ja hoću biti vrhunski! Ja to želim!” Izgovarajući to, ujedno se tome otvaramo te dopuštamo Stvoritelju da nas učini takvima jer sami sebe ne možemo učiniti. To može jedino On i tek onda kada mu dopustimo, kada mu otvorimo vrata svoga srca. Otvoriti vrata svoga srca znači biti svjestan – čim molimo, već smo i dobili.
Izvući se iz ovisnosti
Kako bismo se izvukli iz ovisnosti (o nekom grijehu, korupciji, drogama, alkoholu, hazardnim igrama i lošim navikama), potrebno je pronaći jedan drugi ideal, drugi cilj, veći od onoga koji nas je uvukao u ovisnost.
Potrebno je vidjeti ljepotu slobode, mogućnosti uživanja života u punini i rasta naše osobnosti koja više nije sputana ovisnošću koja zarobljava, ljepotu ostvarivanja vlastitih talenata do neizmjernih granica.
Ovisnik se ne mora odricati onoga o čemu je ovisan jer on to ne može. Ovisnost je poput otoka na kojemu čovjek stoji, to je egzistencija u kojoj boravi i izlazak iz nje značio bi ponovni ulazak u besmisao muke, tjeskobe, boli, osjećaja krivnje i slomljenog dostojanstva u kojemu se ne može izdržati.
Zato ovisnik treba najprije imati nešto puno veće od svake boli i patnje te otkriti onu neizmjernu snagu u sebi. Prava istina o ovisniku jest da je ljubljeno biće kojemu je Stvoritelj darovao prekrasne sposobnosti i Njegova je želja da bude potpuno sretan. Stvoritelj uživa nastaniti se i ostvariti kroz tvoju slobodu od ovisnosti.
Lijek za karakter
Liječiti svoj karakter znači shvatiti kako je dobro imati vrline. Vrlina je kada si u svakom trenutku slobodan odlučiti se za ono što je dobro za tvoj život. Zato je važno vježbati i reći sebi: „Ne, neću to, nego ono što je dobro za mene.”
Vježbati biti gospodar svojih nagona i želja, navika, obaveza i svoga vremena. Iskustvo koje ćemo time steći bit će motiv koji nam daje poticaj da vidimo ispred sebe uvjerljiv projekt koji se uvježbavanjem ostvaruje. Tek vježbanjem vrlina postaje se novi čovjek, a ne samo slušanjem ili čitanjem.
Hagioterapijski principi djelotvorni su tek kada iz teorije prijeđu u praksu. Isus je neprestano govorio da u kraljevstvo Božje ulaze oni koji vrše volju Očevu, a ne oni koji je samo slušaju. Tek kada se čovjek želi mijenjati, Duh Sveti dolazi i ostvaruje promjenu.
Odijeliti se od prošlosti i živjeti za budućnost
Čitav naš život je putovanje koje se sastoji od dijeljenja od prošlosti i ulaženja u budućnost. Kroz različite faze i razdoblja svoga života čovjek ide kao brod od luke do luke. Važno je u svakom trenutku znati se oprostiti od prošlosti. To možemo samo ako na budućnost gledamo kao na avanturu iz koje ćemo izvući ono najbolje. Iz svakog životnog razdoblja moguće je izići zdrav i još puniji života ako:
- Imamo svijest, sabrani smo na dobro. Čovjekova sudbina je činiti dobro, a to može kada je sabran. Zbog rastresenosti nam se događa da zaboravljamo kako se samo ljubav isplati.
- Tražimo smisao života, odnosno stanemo na temelje svog života. Temelj našeg života je postojanje, a postojanje je u filozofiji bitak, a bitak je osoba – Stvoritelj svijeta, koga svatko intuitivno spoznaje. Čovjek pronalazi smisao kada pronađe Stvoritelja. Njega možemo prepoznati u svojoj osobnosti, religioznosti, vjeri, ljubavi, slobodi, svemu stvorenom. Smisao tvog života je pronaći koju to misao Stvoritelj ima o tebi, koji plan i projekt tebe.
- Shvatimo da živimo kako bismo se vratili Stvoritelju i bili još bliži njemu negoli prije, dok nas nije stavio u svijet. Smrt je samo povratak k njemu; trenutak izlaska iz patnje i ulaska u neizmjernu radost.
