Koliko je čovjeku važno moći čuti! Svojim ušima mogu čuti glas svoje djece, predivnu melodiju nekog instrumenta, rominjanje kiše na prozoru…Promatram starije osobe koje se zbog svoje nagluhosti ili gluhoće teško uključuju u određene aktivnosti. No, osim što je neizmjerno važno čuti fizičkim ušima toliko je još važnije moći i znati čuti srcem. To je mjesto gdje se ljudi međusobno dodiruju i prepoznaju. Srce majke uvijek je spremno “čuti” svoje dijete, srce muškarca “osluškuje” potrebe svoje žene, to je srce jedne osobe koja poštuje dostojanstvo one druge…
No, za čovjeka je najvažnije da li zna čuti Stvoriteljev, Očev glas u svome životu. Pitam se danas, da li raspoznajem boju Njegovog glasa? Da li mi je poznat Njegov glas kao glas onoga tko mi je blizak, kao glas Onoga koji usmjerava moje korake u Život? U mnoštvu brojnih glasova i buke izvana lako nam se može dogoditi da propustimo čuti Njegov glas, da on ostane zagušen našim negativnim mislima i iskustvima, nepraštanjem i negativnim mislima i riječima, da naše srce bude usmjereno na sebe i zatvoreno čuti dobru i zdravu riječ. Koliko puta smo nešto čuli svojim ušima, no to kao da nije doprijelo do nas, ostalo je izvan nas. Često među nama možemo čuti onu dobro znanu izreku “Na jedno uho unutra, na drugo van”. Ovo vrijeme je upravo posebno vrijeme u kojem smo pozvani još dublje i pozornije osluškivati Njegovu riječ. Toliki ljudi u našim životima, baš kao što je cijeli svoj život činio i naš profesor Tomislav Ivančić, svjedoče nam koliko je lijepo i za čovjeka odlučujuće ići za tim pozivom koji odjekuje u nama kao snažna i nepokolebljiva Istina. Slušati i poslušati…To je izazov koji pred nama svakodnevno stoji. Promisli koliko si toga dobroga i vrijednoga do sada već čuo…
No, jesi li poslušao? Jesi li to postala tvoja praksa, tvoje iskustvo? Jesi li postao uvjeren? Obogaćuješ li druge rado svojim iskustvima koja su te promijenila, oblikovala, usrećila? I čiji glas ti slušaš? Onaj koji ti govori da si slab, nemoćan, krhak? Onaj koji te uvjerava da nećeš uspjeti? Ili pak onaj koji ti kaže: “Moj si! Ne dam na tebe! Ti si pod mojom svemoćnom zaštitom!”. I sama ponekad “zalutam” u brojna propitkivanja slušajući poneke nedobronamjerne ljude, no uvijek me Očev glas trgne iz te negativnosti i iznova poziva da se zagledam iznad te površnosti i neistine. Tada ponovno postajem svjesna: “Ma samo ti sve znaš! Ti sve vidiš! I to mi je dovoljno!”. Uistinu, onaj tko sluša Stvoriteljev glas sigurno nikada neće zalutati. Zato utišajmo ovih dana buku izvana kako bi mogli jasnije razaznati što baš meni ovog trena On govori…Osluškuj, slušaj i poslušaj…
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
