Piše: Marina Ćavar
Travanj 2026.
MUDROST
Put mudrosti je zaista fascinantan, na tom mom dvanaestomjesečnom hodu prema vrlinama i krepostima. Ova krepost me posebno osvojila dok sam čitala zgodu o velikom kralju Salomonu, Davidovu sinu. Dok je David vodio ratove, borio se sa Filistejcima i okolnim narodima, bježao od ljubomornog kralja Šaula, dotle je Salomon došao na prijestolje u već stabilnom i učvršćenom kraljevstvu. U takvom vanjskom okruženju Salomonu se u snu u svetištu u Gibeonu, javlja njegov Stvoritelj. Pita ga što bi Salomon u životu želio da mu On ispuni. Mladi Salomon mogao je zatražiti što god je htio, međutim, to nije učinio! Zatražio je mudrost i dobio ju u izobilju. Toliko da je čak afrička kraljica od Sabe došla čuti mudrost Salomonovu.
Zaintrigiralo me je što je to potaklo mladog kralja da izabere mudrost? Kako je došao do toga? Što mu je bilo poticaj? I čitajući knjigu o Kraljevima, shvatila sam koliko je mudrost bitna ne samo u vladanju, nego i u svakodnevnom životu. Koliko bi toga lošeg izbjegli, samo da smo bili mudri.
Zato sam i ja jedne noći prije spavanja, zamolila Stvoritelja za taj dar…
Što sam više ulazila u tu krepost, shvaćala sam kako je mudrost veličanstvena snaga. Tu mi je pomogla knjiga Tomislava Ivančića Hagioterapija u susretu s čovjekom, u kojoj se govori upravo o hagioterapijskom putu mudrosti. Ivančić tumači duhovnu sposobnost mudrosti kao usmjerenje svega u životu prema jednom cilju i to cilju života. Iznenadilo me je kad sam pročitala kako čovjek koji je izgubio mudrost, gubi ispravno držanje. I kako je ona uvjet da bi čovjek postao intelektualac. Živjeti tako da se bude spreman sve izgubiti kako bi se spasio vječni život. Ona vodi kroz odricanje, pa i kroz ponavljanje riječi, npr. „Ja sam gospodar u samoj sebi. Nikome neću robovati!“
Pomoglo mi je to u obiteljskim odnosima, gdje sam odlučila također biti mudra. To mi je donijelo mir i slobodu. Vrlo često u nekim napetim situacijama, samo sebi ponavljam: „Budi mudra.“ To mi otvara nove perspektive, ohrabruje me i čini dostojanstvenom.
Svibanj 2026.
USLUŽNOST
U hodu otkrivanja i usvajanja vrlina i kreposti, trenutno mi je krepost služenja, stvarno najteža krepost! Tu sam u sebi pronašla najviše otpora! U meni su proradile stare rane, uzbudile se emocije, tijelo onemoćalo i umjesto da s radošću i vedrinom krenem u avanturu služenja, dogodio mi se neuspjeh.
Krenula sam laganim koracima. S malim služenjima. Baš tamo gdje bih najradije odustala.
Nakon nekog vremena, osjetila sam neopisivu radost. Radost koja nadilazi ono kad nama drugi služe. Radost osobnog služenja!
Lipanj 2026.
ČISTOĆA
Fascinantna krepost! Nešto neopisivo lijepo! A danas tako zaboravljeno. Užasava me pogled na reklame na televiziji, Internetu, vanjskim reklamnim panoima. Spolnost je stvarno svedena na najniže grane, ponižena, ranjena. A ona može biti izvor kreativnosti i vrhunskih djela, ako ju preusmjerimo. Već odavno sam ostala zadivljena ovom kreposti. Ali, sada sam htjela više. Željela sam ulaziti u krepost čistoće kako su ulazili najveći umovi povijesti, npr. sv. Augustin, sv. Toma, sv. Mala Terezija. Gledati svijet bistrim očima, očima ljubavi, bratoljublja, poštovanja, preobraženo.
Odavno je učitelj iz Nazareta rekao: „Oko je tijelu svjetiljka“. Ta rečenica mi je bila lampion u mraku koji vlada u svijetu, gubljenju svakog dostojanstva, osobito kod žena.
Lijepo je imati krepost čistoće, biti u svijetu, ali više „ne biti od svijeta“. Kad bih uzela mobitel, brzo bih obrisala sve ono što bi prljalo moje oči. Izbacila sam i praćenje nekih poznatih osoba, koje su se neprikladno odijevale, jer i to je donosilo mrenu mom pogledu. Nisam se više zgražala nad osobama koje bi hodale na javnim kupalištima bestidno odjevene.
Jednostavno nisam ih više gledala, ili bi pogled usmjerila na neko veselo dijete, slušala bih pjev ptica ili bih pročitala koji odlomak korisne knjige. To mi je donijelo ljepotu života, slobodu i mir.
