Piše: Anka Severin, hagioasistentica, CDP Zagreb

Interpersonalnost je osobit organ, sposobnost čovjekove duhovne duše da razvija dobre odnose sa sobom, suradnički i bliski odnos sa Stvoriteljem, te prijateljski odnos poštovanja prema drugim ljudima. Trostruki odnos se razvija i stvara u nama prije susreta i komunikacije, budući da su govor i sluh komunikacijske sposobnosti, a ne interpersonalnost. Jednostavno rečeno, to su unutarnji odnosi radosti i ljubavi ili muke i odbojnosti.

Interpersonalnost je oslabljenog zdravlja: kad čovjek ne doživljava sebe kao osobu i svoj identitet; ako se nije vratio Stvoritelju i uspostavio s njim put dobra, istine, ljubavi i jednote; ako bježi od ljudi i skriva se u svoje male misli i ima otpore prema drugima.
Tog čovjeka zapravo i nema, on ne živi život. Rasut je i podijeljen u sebi, proživljava različite unutarnje borbe i otpore prema sebi, prema Stvoritelju, a prema ljudima stvara nepodnošljiv život. Izranjavan odnos prema sebi je kad osoba sebe nema i gleda se očima drugih, uzima za istinu ono što drugi misle, prosuđuju i tako ima krivu sliku sebe. A onda ima i krivu sliku Stvoritelja, stalno se buni zbog teškoća kroz koje prolazi. U unutarnjem odnosu prema ljudima zarobljena je negativnim mislima o drugima, vidi samo slabosti i manjkavosti ili s druge strane, želi se okoristii drugima, potkupiti ih, profitirati na njima.

Interpersonalnost je duhovna sposobnost kojom čovjek stvara svoje odnose. Stalno razvija odnose sa sobom, sa Stvoriteljem i s drugim ljudima. Ako je ta sposobnost oštećena, osoba ne može krenuti naprijed u stvaranje zdravih odnosa. 

Hagioterapijom do zdrave interpersonalnosti

Hagioterapija te susreće takvog kakav jesi. To si ti, u manjku si duhovnog zdravlja na području interpersonalnosti. Da bi se pokrenuli procesi dobra u tebi, potreban je određeni napor. Ako samo čekaš, ostaješ isti. Učini taj korak naprijed. Zaželi biti nov, poželi uspostaviti bolje odnose sa sobom. Pokušaj svaki dan iznova doživjeti jedinstvenost i ljepotu svoga bića. 

Ti nisi ono što drugi misle o tebi, već si dostojanstvena osoba i imaš svoju originalnost. Dotakni središte u sebi, to si ti, osoba. Prihvati se po prvi puta, zavoli se, zagrli se. Ti si iskra koja se ne gasi. U tebi postoji dobro, pronađi ga, podrži ga i rasplamsaj ga.

Postani svjestan da si osoba, došao si u ovaj svijet da ga obogatiš svojom prisutnošću. Od kada ti postojiš svijet nije isti, već bogatiji. Bio si u utrobi majke, sada si u utrobi Stvoritelja, koji je još nježniji i topliji od majke. Iza ovog života na zemlji odlaziš vidjeti Stvoritelja u vječnost, kao što si rođenjem došao vidjeti majku, oca, braću, druge ljude, prirodu. 

Postani svjestan Stvoritelja. On je početak i svršetak svega stvorenoga. Ti u Njemu postojiš, živiš i dišeš. 

On te cijeni, poštuje, ljubi, drži u postojanju, brižno prati svojim pogledom. Ni na što te ne prisiljava, već želi suradnju s tobom. Dopušta ti, da u svojoj slobodi odlučiš biti s Njim kako bi ti pomogao i uzdigao te. Iz tvojih slabašnih sposobnosti  razvija veličanstvene sposobnosti i talente. Osmišlja tvoj život iz temelja do ostvarenja planova. Promisli o tome, i znaj, tek kad si svjestan Stvoriteljeve veličanstvenosti, tek tada se možeš osloniti na njega. 

Cijeli tvoj život odvija se u odnosima s drugim ljudima, drugi su tvoja okolina. Svaka osoba  ti je darovana, i ti si njoj darovan.

Gledaj kako si kroz cijeli život uronjen u more darovanih osoba. Od roditelja si se rodio, oni su ti pomagali u odrastanju, i drugi ljudi su se trudili za tebe: bake, djedovi, tete u vrtiću, učitelji, prijatelji, susjedi…

Otkrij u drugome dobro i svjetlo te se poželi pomiriti s njim; u njemu još uvijek ima ono dobro koje je sam Stvoritelj stavio kod stvaranja. Daj sebi i drugome mogućnost pomirenja. Kad pokušaš druge razumjeti, tek ćeš tada razumjeti sebe. Ako te i savjest optužuje, ljubi drugoga i nestat će optužbe. U duhu priznaj pogreške, zažali za njih i oprosti sebi. Oprosti Stvoritelju. Oprosti ljudima.

Ljudi su dobri, jer dobrota je u njihovom središtu. 

Živimo u svijetu gdje je više dobra, a manje zla. Neka to više dobra postane dobra navika.

Svaki čovjek ima iskustvo gubitka drage osobe. Kako smrt druge osobe osvijesti, probudi sućut i pokrene dobrotu u nama. Odjednom nam ta osoba postane draža, bliža i mislimo kako nećemo moći preživjeti njezin gubitak. Pa kupujemo cvijeće i svijeće kako bi barem malo nadoknadili prazninu. No, gubitak te osobe, stvara u nama duhovni dobitak i veliko životno iskustvo. U tim potresnim trenucima odnosi se zaokrenu u dobre odnose. Tada trebamo i sebe i Stvoritelja i drugog čovjeka. Doživimo svjesnost zdrave interpersonalnosti, ali samo na kratko vrijeme. Ono staro stanje se vrati natrag. 

Da bi naša interpersonalnost bila zdrava, potrebno je iz dana u dan provoditi preporučenu vježbu, kako bi se to novo i zdravo upisalo u nas i preobrazilo nas. Bez obzira što osoba nije više na zemlji i ne može primati psihofizički, može pomoću duha, putem interpersonalnosti.

Ljubiti, zažaliti za ono što smo loše činili, praštati, zahvaljivati, nadati se da ćemo se opet sresti jednom na boljem mjestu, to svakako možemo činiti te pomoći sebi i pokojnoj osobi. 

U sebi zapažamo još nešto, da između duhovne sposobnosti interpersonalnosti i duhovne sposobnosti govora i sluha često dolazi do raskoraka. Jedno je ono što doživljavamo iznutra, a sasvim drugo je što govorimo i kako slušamo. Razjedinjenost je u nama, kao dva različita svijeta, jedan u nama, a drugi prema van.
O tome u sljedećem broju Hagiohr-a.  

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.