Piše: Lana Poljak Branisavljević
ČUTI SEBE I DRUGE
Ovo doba godine me uvijek iznova “zove” u tišinu. Ne toliko onu izvanjsku, već onu tišinu iznutra, spokoj srca. Baš suprotno onome što promatram oko sebe, pretjerano okićene izloge, blještavilo lampica i užurbanost ljudi, doživljavam čežnju za mirom i osluškivanjem svoje duše jer kao da mi sve ovo drugo oduzima mir i ljepotu.
Imaš li i ti, dragi prijatelju, slično iskustvo? Što tebi ovih dana “krade” mir? Što ti ovih dana stvara buku? Jesu li to whatsupp poruke koje neprestano primaš, radio koji pališ čim sjedneš u auto ili uđeš u ured ili pak vijesti sa brojnih portala? Buka zaglušuje, “ne dozvoljava” nam da čujemo sebe, osobe pokraj nas, prirodu koja nas okružuje.
Prije dvije godine sam sa svojom obitelji bila na Plitvičkim jezerima. Tih dana snijeg je gusto padao i stvorio pravu bijelu idilu. Osim šetnji stazama oko jezera i slapova, suprug, djeca i ja šetali smo kroz šumu. I sada mogu prizvati u sjećanje taj prizor. Nepregledna bjelina, meki snijeg pod nogama, čuo se samo šum naših koraka i pokoja grančica koja bi pala s drveta pod težinom snijega. Svako malo moja djeca se prisjete toga i prepričavaju kako nam je bilo lijepo.
Ljepota, dobrota i istina nisu nametljive i bučne već nas u našoj intimi podsjećaju tko smo, odakle smo i kako nam je živjeti, nekako istančano i nježno. To su dragocjeni trenuci u kojima želimo još ostati i ponijeti ih sa sobom. To su mjesta na kojima naša duša ozdravlja i oživljava. Kako čovjek ne bi “izgubio” sebe u vrtlogu životnih briga i strepnji, on treba vrijeme za odmor, treba zastati, prestati juriti, pročitati nešto vrijedno i dobro, promišljati, pitati se i tražiti odgovore, biti zagledan u prirodu koja ga okružuje, znati zahvaljivati i očekivati dobro.
Zato, dragi prijatelju, želim da ti dani koji su pred nama donesu smirenost umjesto žurbe, tišinu umjestu buke, ljepotu umjesto kiča, skromnost umjesto pretjerivanja, radost u srcu umjesto materijalnog zadovoljstva!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
