Piše: Lana Poljak Branisavljević
DUHOVNI IMUNITET
Kako si danas, dragi prijatelju? Pozdravljam te! Znaš li da je naša duhovna stvarnost ona koja nas, unatoč našoj fizičkoj udaljenosti i sada povezuje u zajedništvo? Duh je upravo fascinantan, zar ne? Uistinu je potrebno često zastati i zadiviti se nad svojom duhovnom dušom… Otkrivati je…
No, čovjek je neprestano na “vjetrometini” ovozemaljskog života. Upravo tu duhovnu dušu često “šibaju” brojni vjetrovi naše svakodnevice. Promisli samo koliko si toga u žurbi i nervozi danas učinio, koliki rokovi su te pritisnuli, koliko ljudi u jednom danu okrznuli svojom grubošću ili nepravdom… Pitamo se kako čuvati svoju dušu od svega toga što je ranjava? Kako graditi “duhovni imunitet”? Nema čovjeka koji je u potpunosti zdrav niti onoga koji je u potpunosti bolestan. Uvijek u svakome od nas ima toliko toga lijepoga, dobroga, vrijednoga, zdravoga, no, istovremeno u nama je ponekad i ljutnja, negativna misao, lijenost, laž, manjkavost….
Pitam se svakodnevno u što sam od toga zagledana u sebi, u drugome? Mogu li se i želim li se mijenjati? Vjerujem li da je promjena moguća? Imunitet tijela gradi se unošenjem u sebe vrijedne i zdrave hrane pune vitamina, minerala i kvalitetnih sastojaka. Duhovni pak imunitet gradi se upisivanjem vrijednih, dobrih, istinitih i lijepih istina u svoje biće. Potrebno je dopuštati da one polako ulaze u našu stvarnost i postaju naša iskustva. Čovjek postaje zdrav samo onda kada djeluje, kada nije pasivan, kada se pokrene prema zdravlju, kada počne očekivati zdravlje. Za zdravlje duha potrebno je svakodnevno prijateljevati sa svojim Stvoriteljem, slušati što nam govori, otvarati Mu svoje srce i jačati svoje pouzdanje u Njega. Potrebno nam je neprestano uzdizati pogled preko prepreka umjesto zagledati se u njih i dopuštati da nas strahovi zakoče i onesposobe. Potrebno je čvrsto vjerovati da je zdravlje duha jače od svakog manjka i zla i da duhovna duša baš svakog čovjeka može ozdraviti.
Jačajmo se u dobru, dragi prijatelji! Baš tada kada doživiš osudu i kritiku, ti kreni praštati. Baš tada kada si ponižen, ti hrabro ustani i sjeti se:” Moj Stvoritelj mi daje dostojanstvo, On jedini zna kakav sam ja. “Kada se nađeš “zarobljen u mraku” negativnosti u svojoj obitelji, na radnom mjestu, ne boj se! Čak i najmanje svijetlo, najmanja trunka dobra koju učiniš razbiti će taj mrak, ne daj se pokolebati! Želim i tebi i sebi ovih dana da rastemo u strpljivosti i ustrajnosti, poniznosti i nježnosti, ljubavi i praštanju… To su “duhovni vitamini” koji su nam neizmjerno potrebni ne samo ove jeseni i zime već svakog dana našega života…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
