Piše: Lana Poljak Branisavljević
SKOČI!
Moja kćerkica ide u drugi razred osnovne škole i ovaj tjedan je njen razred išao na gradski bazen radi provjere plivačkog znanja. Od kada je saznala da će ići na provjeru počela se brinuti kako će to biti i da li će ona to moći. Odlična je plivačica, no pri testiranju je potrebno skočiti u bazen i toga se jako prestrašila. Kako bi joj pomogli da se oslobodi straha otišli smo u toplice u blizini Zagreba da to uvježba i stekne sigurnost. Dok je tako stajala na rubu bazena i nećkala se bi li skočila ili ne, rekla sam joj: “Skoči mami u zagrljaj! Mama će te uhvatiti!”. Pogledala me i bez puno čekanja odvažno skočila. Nakon nekoliko skokova bila je sve odvažnija i odvažnija i ubrzo viknula: ” Mama ja ću sada sama!”. Bila je ponosna na sebe jer je uspjela.
Dragi prijatelju, a čega se ti bojiš? Od čega strepiš? Postoje li u tvome životu situacije ili ljudi s kojima se bojiš suočiti pa radije od njih bježiš? Možda i ti, poput mene nekoć, proživljavaš napade panike koji ti “ne daju” da dišeš. Strah nam oduzima radost života i uvjerava nas da je on moćan. On nas onesposobljava za nebrojene talente i koči mogućnosti našeg razvoja. On nas želi poniziti, a stvoreni smo za vrhunske stvari.
Što nam je činiti? Kako nadići strahove i izgraditi povjerenje? Potrebno je donijeti odluku i skočiti, skočiti u povjerenju – Bit će dobro!….
Možda i ti “stojiš na nekom rubu” svoga života. Možda te strah izaći na ispit, promjeniti posao na kojem si nesretan, sjesti za volan auta, voziti se avionom, odreći se dosadašnje loše navike uz koju si vezan, preuzeti odgovornost, stati pred mnoštvo ljudi…Zagledaj se tko to pred tobom stoji…
Čije te to oči i ovog trenutka blago gledaju? Zar ne primjećuješ? Tvoj Stvoritelj širom raširenih ruku stoji pred tobom i hrabri te:” Ne boj se! Tata te čeka! Odvaži se! Skoči!”. On poznaje ono kroz što ti sada prolaziš, s čime se boriš. On poznaje tvoje misli i čežnje srca…Reci Mu sada: “Oče…Trebam te…Strah me… Oslobodi me…”. Predaj mu u povjerenju svaku situaciju koje te strah. I pritom nemoj gledati u strah, gledaj u Njega! On te neće pustiti da potoneš…Strah je praznina, On je punina! Strah je nemoćan pred Njim, On je svemoćan!
Nemoj se truditi svojim snagama i naporima tjerati strah, nego počni očekivati i vjerovati u Dobro. Neka svaki predio tvoga bića u danima koji su pred nama ispunja sigurnost i svijest da si pod Njegovom zaštitom svakog trenutka bez prestanka…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
