Piše: Lana Poljak Branisavljević
POBJEDE I PORAZI
Dok su moj suprug i sin jučer gledali nogometnu utakmicu sa svojim muškim ekipama, moja sedmogodišnja kćerkica i ja smo je gledale kod kuće i zdušno navijale za naše nogometaše. U trenutku kada je utakmica završila moja kćerkica je počela neutješno plakati zbog poraza naših nogometaša. Nikako joj nije bilo jasno kako to da naši nisu pobijedili. I zašto su baš oni drugi morali biti pobjednici. Bilo mi je simpatično promatrati ta njena “mala” promišljanja i odgovarati na brojna pitanja koja mi je postavljala. Ovo je bio pravi trenutak da joj zorno pokažem kako se svaki ljudski život sastoji upravo od takvih malih i velikih pobjeda i poraza. Nema samo onih uspješnih ili pak onih samo neuspješnih. Naš život je svaki dan isprepleten i jednim i drugim.
No, što je to pobjeda, a što poraz?
U “očima svijeta” pobjednik je samo onaj koji je prvi, najjači, najbrži, koji ima više novca, nafte, veću titulu, više oružja i moći u svojim rukama. No, duhovni pobjednik je onaj koji daje cijelog sebe za dobro, za istinu, koji se trudi, koji je strpljiv i ustrajan, hrabar i odvažan, onaj koji ljubi čovjeka pokraj sebe, koji zna oprostiti drugome i darivati se bez uzvrata, onaj koji je spreman dati svoj život za slobodu i pravdu.
Slava svijeta tako kratko traje, no, slava koju donosi svetost života traje vječno. Ona ne blijedi, nju nam nitko ne može oduzeti.
Nažalost mi nekako prebrzo zaboravljamo učinjeno nam dobro ili neki postignuti uspjeh, no naš Stvoritelj nikada ne zaboravlja ono dobro koje mi činimo. On uvijek primjećuje naš trud i napor, našu žrtvu i darivanje – u obitelji, u braku, u školi i na fakultetu, na radnom mjestu, pa i na nogometnom terenu. I jedini pravi uspjeh je onaj koji je u Njemu ukorijenjen. Lijepo je ponekad i doživjeti “poraze” u našem životu jer nas oni uče više cijeniti i svaki postignuti uspjeh. Dragocjeno je, iako istovremeno i bolno kada se ne ostvaruju naši planovi i čežnje, no tada je vidljivo koliko je snažno ili krhko naše povjerenje u Stvoritelja. Svaka muka ili pad nam pokazuju da postoji Otac koji se brine za nas, On nas pridiže i hrabri: “Budi ustrajan i strpljiv i tvoj uspjeh će sigurno doći! Tada ćeš dobro razumjeti sve ono što si morao prije toga proći!”.
Želim ti, dragi čitatelju, da pronađeš smisao i radost u svakom svom uspjehu, ali i padu. Zagledaj se u taj cilj koji stoji na pragu tvoga života i imaj uvijek nove odvažnosti pridići se i vjerovati – “Znam, ja ću uspjeti!”
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
