Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu
Željela bih progovoriti o homoseksualnosti. Naime, krajem osnovne škole sam saznala da postoje osobe koje privlači isti spol. Jedna od mojih najboljih prijateljica mi se povjerila da je privlače žene. Kako sam bila odgajana u liberalnom duhu, prijateljstvo s njom mi nije predstavljalo neki problem. Smatrala sam da sam širokih pogleda na ljude i da čovjek ima pravo koga će izabrati za partnera bilo u prijateljstvu, bilo u ljubavnoj vezi.
Iz mojeg grada, nakon srednje škole, odlazim na studij u Zagreb. Upisujem fakultet gdje su studenti također bili “otvoreniji”, te nastavljam prijateljstvo sa svojom prijateljicom lezbijkom i njenim pretežito homoseksualnim društvom. U jednom trenutku upoznajem žensku osobu koja je bila u tranziciji da postane muško, takozvanu transrodnu osobu. Počinjem prijateljstvo s tom osobom iz nekog suosjećanja. No međutim budući da sam bila emocionalno silno povrijeđena i željna ljubavi, bez ikakvih kriterija ulazim u spolnu vezu s tom osobom, te nalazim lažnu utjehu u takvom načinu života. Ta osoba mijenja spol. Postaje “muško”.
Bivajući u vezi s tom osobom, primjećujem da gubim sebe, počinjem se čudno ponašati i nakon godinu dana veze završavam na klinici za psihijatriju potpuno pomračenog razuma. Ta osoba tada prekida svaki kontakt sa mnom.
U meni je savjest doslovno vrištala, te uviđam da sam silno pogriješila. Krivice me proganjaju, javljaju se slušne i vidne halucinacije, doslovce se raspadam u samoj sebi. Pijem najviše doze antipsihotika i od silne muke želim učiniti samoubojstvo. Tada moja majka saznaje za hagioterapiju, od unutarnje muke jedva sam hodala, no ipak odlazim u Centar za duhovnu pomoć.

Tamo doživljavam, po prvi put u svome životu, da sam ljubljena i to bezuvjetno ljubljena od svoga Stvoritelja, da mi ta ljubav piše ispričnice bez obzira koliko sam nisko pala. Polako upijam istinu da je Stvoritelj sama dobrota i ljepota i da je od samog začeća uvijek uz mene.
Hagioasistentica mi je otkrila ljekovitost kajanja i praštanja. Ozdravila sam primjenjujući hagioterapijske principe. Hagioterapija me digla iz pepela, iz nepostojanja, vratila me u život. U tom procesu ozdravljanja kroz hagioterapiju upoznala sam muškarca s kojim sam i sada, dvanest godina poslje, u braku, imamo troje prekrasne djece. Prema preporuci psihijatra ne pijem nikakve antipsihotike zbog jako duge i stabilne remisije. Ono što me drži u zdravlju je moralan život, prakticiranje hagioterapije osobito lijeka praštanja (to je po meni najdublji lijek), ispovijed i gotovo svakodnevna euharistija.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.