Pripremio: Ivica Lulić
Transkript dijela emisije Odgoj za ideale 9.9.2022.
Budnost je ta koja određuje svakog čovjeka. Nemamo pravo zaspati i postati nesvjesni. Jedno je odmoriti se fizički, promijeniti aktivnost, međutim, Isus upozorava: „Budni budite.“ Biti budan znači gledati što se to oko nas događa. Gdje sam ja osobno?
Ovdje se govori o tome: „Pazite da vam srca ne otvrdnu…“ Isusove opomene, podsjećaju čovjeka da se ono što je važno i vrijedno ne podrazumijeva. Za to se odlučujemo, za to se čovjek svjesno opredjeljuje. Znači, opredjeljujem se za život.
Život se ne podrazumijeva. Za slobodu se opredjeljujem. Biram dobro. Prema tome, to nije nešto od čega si čovjek može uzeti odmor. Kad bih rekao: „E, sad bih ja mogao malo ne živjeti.“ Moglo bi srce dok spavam isto poći na počinak. Toga nema. U duhu čovjekovu je budnost jedan temeljni stav, da mi oči budu što bolje otvorene. U tom kontekstu doživljavam dragocjenost života, vremena. Život je vječan. Vrijeme je veliki dar. Što ću učiniti s vremenom, uvijek je pitanje?
Mudri ljudi nas stalno upozoravaju: „Iskorišćujte vrijeme.“ Sv. Pavao će tako reći prvim kršćanima: „Iskorišćujte svaku prigodu. Neka vam riječ bude zasoljena mudrošću.“ Ima nešto što nas stalno podsjeća da čovjek ne živi samo od kruha. Mi smo u opasnosti pomisliti da živimo od rada naših ruku, kao da sve ovisi o čovjeku. Pogotovo u gradu. Puno toga smo napravili. Puno toga ovisi o nama, jesmo li se organizirali. Međutim, kada malo iziđemo na polja, u prirodu, tada vidimo – kad kiše nema, onda je suša. Ako nismo zasijali, onda nemamo što žeti. Ako nismo zasadili, onda nemamo što donijeti na naše tržnice. Kad nismo radili, vidi se nemar na našim njivama, poljima, vrtovima i voćnjacima. Prirodno je i čovjek jest kreativno biće, a to znači, uvijek iznova biti Stvoriteljev suradnik.
Mudri Učitelji Crkve, proroci u Crkvi, to su oni koji podsjećaju na budnost. Ne daju narodu da zaspe, to bi trebao biti svaki teolog, svaki svećenik, svaki biskup, i svaki kršćanin! Svatko tko nosi pečat Oca, Sina i Duha Svetoga, ujedno je i prorok i kralj i svećenik. Miris Isusa Krista u svijetu se jako prepoznaje, ima li ga ili nema. Život Duha na nama se vidi. Prema tome, pitanje je uvijek jesam li svjedok? Je li to nešto što me određuje? Čime mi je ispunjeno srce? Čime mi je ispunjen um?
Možemo se mi racionalno truditi, organizirati, u Crkvi koristiti razne metode, međutim zaboravljamo da je bitna i zaboravljena stvarnost ono što je u čovjekovom srcu. Uvijek se vidi što je u čovjekovom srcu! Kad je srce prazno u njemu nema mudrosti, ako je u njemu mrak i kad um nije osvijetljen, sloboda nije osvijetljena, tada imamo anarhiju.
Postoji stablo života i stablo spoznaje dobra i zla. Ako čovjek bira sa stabla spoznaje dobra i zla, on je već gotov. Ne može čovjek odlučivati što je dobro, a što zlo. Onog trenutka kad čovjek sebi uzme u vlast odlučivati: „Ja odlučujem o svemu“, tada nastaje diktatura. Nastaju totalitarizmi. Čudni i izopačeni sustavi vrijednosti. Ljudi se čak udružuju na tom principu. Povezuju se.
Iz knjige Postanka nam je jasno tko nagovara čovjeka: „Zar vam je Bog zabranio jesti sa stabla spoznaje dobra i zla? Zna Bog, onog časa kad budete jeli sa stabla dobra i zla, vi ćete biti kao bogovi!“ Dakle, neprijatelj čovjeka, đavao, Ubojica ljudi, Otac laži. Potrebno je znati da je netko davno započeo rat protiv Stvoritelja i protiv stvorenja, a to znači protiv čovjeka. Tu je sva patologija i dijagnoza, mi toga moramo biti svjesni. Ovo nije civilizacijski, da ćemo mi sad reći: „Ah, znate u 21. stoljeću nećemo govoriti o đavlu.“ To je isto kao kad bih rekao da je Isus Krist pogriješio kada je govorio o Ubojici ljudi, kad je govorio da je to Duh tame, da je to Duh laži. Lažac u kojem nema istine. Znao je oštro reći svojim suvremenicima tko je njihov Otac: „Kad bi vi znali moga Oca, onda biste vi vjerovali meni, mojim riječima.”
Dakle, postoji jedan otpad u čovjeku, jedna opasnost, koja je započela u Edenu. Očito se ta situacija događa čovjeku i u 21. stoljeću i to je izvor čovjekovih patnji. Čovjek je zaboravio svoj Izvor. Time ne poznaje ni sebe u svom središtu. Zato bi bilo jako dobro prvenstveno odgovoriti na pitanja: Tko je to čovjek? Koja je prava slika Boga?
Samo kad čovjek odgovori na ta dva pitanja, on ozdravlja. Jer, prava slika Boga je ljubav, Isus iz Nazareta, dobrota. Jedan potpuni čovjek je naš Bog. S druge strane, kakav je čovjek? Tko je čovjek? Mi to ne znamo bez Onoga koji je došao. Postoji jedno neznanje, koje se uvuklo, ili se svjesno na tome radi. Što je novi svjetski poredak ili New Age ili rodna ideologija, nego pokušaj da čovjeku zabljesnemo s idejama koje su duboko neljudske, protuljudske, protunaravne i često puta protiv zakona koje je Stvoritelj upisao u prirodu. To čini grijeh! Nije važno kako mi to nazivamo u različitim vremenima. Tako knjiga Otkrivenja jasno kaže: „Zvijeri je zacijelila rana.“ Ta Zvijer se danas nanovo budi u svom neoliberalizmu i sličnim protuljudskim idejama.
Dakle, ako smo mi danas svjedoci toga da zlo uzima oružje u ruke, da bjesomučno neki čovjek nasumce ubija ljude, onda se vidi kako čovjek pada na razinu svojih nagona, ispod i životinjske razine.
Nema svjetla u srcu, to je čovjek koji je izgubio um. Um mu je potamnio. Događa se ono što se dogodilo na stranicama knjige Postanka. Kajin iz ljubomore ubija Abela. U tom kontekstu je uvijek aktualno vidjeti odakle dolazi to neznanje i zašto je danas nova evangelizacija jedini lijek za nas kršćane, a istodobno je svjetlo svim narodima, jer je to bit Crkve. Crkva je uzdignuti znak.
Zato je strahovito bitno jesu li kršćani kao mudre djevice upaljenih svjetiljki ili će imati svjetiljke bez ulja? Naravno da je temeljno pitanje hoće li kršćani biti prepoznatljivi kao svjedoci? Nije to dobra volja nas kršćana, već obrat prema Isusu Kristu.
Čovjek bi tu mogao odmah zastati: „Gdje sam ja u odnosu na Isusa Krista? Čujem li njegov glas: „Obratite se. Približilo se Kraljevstvo Božje.“ Ili naprosto, zašto se obratiti? Jer je Kraljevstvo Božje pred vratima. Ima Netko tko stoji pred vratima moje slobode.
Sklon sam kao čovjek pobjeći. Točno vidim kako postoji jedna vrsta tromosti u meni, u svakome od nas. Čovjek uzme poslove kao nešto najvažnije. Kao da o mojim poslovima ovisi zemlja?
Zapravo bi svaki dan trebalo na prvo mjesto staviti Onoga koji drži zemlju, koji drži mene da mogu raditi svoje poslove kako treba, koji me čini sposobnim da moji poslovi budu plemeniti, natopljeni smislom. Da budu jedna ljubav i stvaralaštvo. Ovdje treba biti svjestan, kada čovjek odradi dio svog posla i računa na blagoslov Stvoritelja, onda je On onaj koji sigurno izostati neće. Mi smo danas, u opasnosti misliti da „Hidrometerološki zavod Hrvatske daje, valjda, kišu“. I da je situacija u svijetu, zbilja, onakva kako govore mediji. Ne! Nije takva situacija.
Nego, čovjek koji je postao neprijatelj čovjeku i samom sebi, kaže Ivan Pavao II, priroda se okreće protiv njega. On je u ratu, ne samo sa sobom, već i u ratu s prirodom. Dakle, ta priroda počinje takvog čovjeka zaustavljati, zatrpati ga. Zato je strahovito važno što smo vidjeli u svetopisamskim tekstovima, gdje Lot sluša, gdje Noa sluša, Abraham sluša. Koga? Onoga koji im progovara. I onda se svi čude, ismijavaju Nou, dok on gradi korablju. On sluša. Strahovito je važno čuti Božji glas.
Božji glas se čuje u tišini i zato je tišina nešto s čime bi trebalo natopiti temelje svoga bića, svoje jutro. Onda zastati u tijeku dana, bar na nekoliko sekundi, da se to protegne u vremenu. Tu je odmah lijek, nama koji užurbano živimo da postanemo svjesni: „Bože, ako nas ti ne blagosloviš, ako tvoj blagoslov ne siđe na djelo naših ruku, a što mi možemo?“
Lijek i odgovor u ovom vremenu je dragocjena osoba koju treba otkriti, a to je Isus iz Nazareta, povijesni Isus iz Evanđelja. Isus je to na kojem počiva Crkva. Zato je Crkva uzdignuti znak među narodima, zato što je u njoj Isus, na njemu je utemeljena, na njegovoj ljubavi koja je apsolutna za čovjeka.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
