Istinitost podataka jamči centar koji je tekst ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Majka sam tinejdžera, supruga i liječnica. Cijeli život u meni je bila neka prisila „ja moram”, što me konstantno držalo u grču i pod stresom. Takvim pristupom iscrpljivala sam se, kako na poslu, tako i na brojnim dodatnim (ne)potrebnim edukacijama. Obitelj je postala disfunkcionalna. Odnosi sa suprugom narušeni, a kod djeteta su se pojavile zdravstvene tegobe. U potrazi za rješenjem konzultirala sam kolege liječnike različitih specijalnosti, svećenike, alternativnu medicinu, te razne online „radionice i tečajeve”, ali bez očekivanog rezultata.
U potrazi za unutrašnjim mirom na društvenim mrežama sam „naišla” na hagioterapiju i odlučila se za istu. Hagioterapija mi je otvorila oči, otvorilo mi se novo područje, područje duhovne duše.
U radu s hagioasistentom pronašla sam dugo traženi mir.
Ključna je bila spoznaja da me Stvoritelj neizmjerno ljubi. Zatim, da sam dostojanstvena i jedinstvena osoba. Da u svojem „moram” nisam sama, da je On uz mene u svakom trenutku i pomaže mi. Odlučujem ja, a ne netko drugi za mene pa mogu usporiti, bolje se organizirati, odvojiti nebitno od bitnog kako bih imala vremena za sebe, te početi uživati uz svojega muža i dijete.
Spoznaja da sam ljubljena i jedinstvena osoba dala mi je novu dimenziju i kvalitetu života.
Promjena je bila evidentna i na poslu, koji više nije bio iscrpljujući te sam radila s lakoćom. Ta promjena u meni zrcalno se prenosila i na pacijente te su se na taj način i pacijenti mijenjali. Posao više nije bio frustrirajući, iscrpljujući, već sam uživala pomažući pacijentima u njihovim zdravstvenim tegobama, a sve s lakoćom i zadovoljstvom. Hagioterapija mi je vratila smisao života, dugo traženi mir i osvježila me. Zahvalna sam prof. Ivančiću i hagioasistentici što su mi vratili životnu snagu, mir i smisao za život.
Nastavljam svoj put otkrivanja i ozdravljanja duhovne duše, što od srca preporučujem svima.