Križni put “Pođi za mnom” Tomislav Ivančić
Postani svjestan da je Isus pred tobom.
Moli ga da te uvede u tajnu odricanja.
Isuse, želim te sresti. Povedi me za sobom.
Marijo, nauči me stalno pristajati uz Isusovu riječ hodajući sve do vrhunca Kalvarije mog života. Pomozi mi da govorim kao ti «Neka mi bude» i činim sve što mi Isus kaže.
Oče, evo me. Želim ući u otajstvo tvoga Sina Isusa da me danas prepoznaš kao svoje dijete koje ti se vraća.
Amen.
VIII. postaja: Isus tješi jeruzalemske žene
Osmi križ: Tješiti one koji tebe tješe
Žene su me slušale, zavoljele i povjerovale mi.
Blagoslivljao sam im djecu. Gledale su me srcem.
I nisu mogle shvatiti da sam osuđen. Plakale su zbog toga.
Osjećale su da je time osuđen život. Žalost ih je obuzela. Tad sam ih tješio.
To je križ – pregorjeti svoju muku, nadići je i iznad nje vidjeti oslobođenje.
Nikakva bol nije tragična.
Tragedija je sljepoća i tvrdoća srca.
Ne vidjeti da svaka smrt ima uskrsnuće, svaka bolest ozdravljenje,
svaki odlazak dolazak, dopustiti da padneš u samosažaljenje,
to je tragedija.
Pobjeda je tamo gdje počneš tješiti druge kad i sam trebaš utjehu.
Tad sva utjeha tvoja dolazi od Boga.
Imaj hrabrosti ne oslanjati se na ljudsku utjehu, nego tražiti Božju snagu.
To pobjeđuje svijet. To je put križa, ali put u život.
Ne dopusti pad u samosažaljenje.
Kad budeš, izranjen i u bolima, druge tješio, tad ćeš me naći.
Otvori i ta vrata!
Jer iza njih te čekam ja, da se na mene osloniš.
Isuse, opredjeljujem se danas za tebe da tvoja snaga može ući moj život. Ti si u meni. Sva moja utjeha dolazi od tebe. To je put u život.
Sljedeća postaja križnog puta “Pođi za mnom” biti će objavljena u petak 22.03. Bilo bi dobro da ovu postaju do tada prođete najmanje tri puta, da bi to zaživjelo u vama – kako nam je to uvijek u dobroj namjeri savjetovao “naš profesor.”
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
