Piše: Željka Bartolić
Nakon što sam zbog korone dobila otkaz, provela sam eksperimentalno proljeće u isprobavanju neke druge profesije, a ljeto sam provela s djecom i mužem, zahvalna i radosna zbog sveg tog slobodnog vremena. Stigla je jesen i što sad?
Brižno i vrijedno tražim posao no istovremeno pomalo zdvajam što bih uopće radila? Pritom uočavam još jednu obmanu koja nam se nameće “u svijetu” – prvo si mlada i nemaš iskustva. Onda ćeš se udati i otići na porodiljni, pa su ti djeca mala i sigurno ćeš bit non stop na bolovanju i preferiraš ići doma umjesto da ostaneš prekovremeno u uredu. Kad si gotov čovjek koji zna i može, odjednom imaš previše godina i bolje zaposliti nekog mladog koji će se dati oblikovati prema kalupu tvrtke/šefa.
Isprva mirno i strpljivo sve podnosim, a onda krenu izvirati sve te lude i besmislene potrebe. Sve se zavrti oko novca. Uvjeravam se da bez većine toga mogu i trebam biti. Svojim silama nastojim da me oduševi odricanje, no opet i opet izvire jad jer nemam, a htjela bih imati.
Nakon toga mi se u jasnoći rasprostru profesorove riječi iz Svakodnevnog druženja s Isusom: “…promatraj kako Isus skida s tebe sve dronjke, prljavo, bolesno, zločesto, nevjerno i oblači te u nove haljine i odijelo.” ISUS ME OBLAČI U NOVE HALJINE! On to čini! Što će mi onda i nove cipele i kaput i torba kad me Isus već oblači u sve novo!?
Ispunjena radošću i mirom hrabro idem dalje. Isus me oblači u nove haljine! Oj Željka, ne budi nevjerna nego vjerna.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
