U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu.
Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti jedanput tjedno i svaki put će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@hagio.
Piše: Iva Bošković-Slivonja
Uzak put
Pritisnuti zahtjevima svijeta koji neumoljivo traži nasladu tijela, pretjeranu brigu o zdravlju koja nerijetko i sama postaje uzrok bolesti, imperativ da čovjek mora biti „dobro“ u svakom pogledu, poslovno i obiteljski ispunjen, uspješan, privlačan i poželjan u društvu pretvara današnjeg čovjeka u osamljenog lutalicu koji svoj život gradi na vrlo krhkim i opasnim temeljima. Imam i ja iskustvo praznine, iscrpljenosti i usamljenosti na kraju dana u koji krećem kao vihor, razbacana na sve strane, rastrgana obavezama i očekivanjima mojih bližnjih.
Uviđam kako je teško živjeti bez jutarnjeg susreta sa Stvoriteljem, s ljubavi, istinom, ljepotom i dobrotom koja ispunja svaku stanicu moga bića. Bez tog susreta ja nemam što dati drugome. Ulazim u krug negativnosti, predbacivanja, optuživanja, besmisla. Nedavno sam jutarnju molitvu nesvjesno zamijenila slušanjem vijesti…ratovi, poplave, erupcije vulkana, prijeteći potresi, korupcija, prijevare…ništa dobro, ništa lijepo. To se odrazilo na moj duh tako da sam počela brinuti za život, puna strahova kako zaštititi sebe i bližnje od prijetećih opasnosti. Tek ustrajna molitva i povratak Evanđelju otvara mi nove vidike i podsjeća me… čija sam, kome pripadam, tko drži sve u postojanju, mene i moj život? Ponovno sam sigurna i mirna.
Kada si se ti posljednji puta susrela/o sa svojim Stvoriteljem? Upitala/o svoju
dušu za čim ona čezne, kakve sadržaje želi upijati?
Susret sa sobom, susret je s svojim Stvoriteljem. Onim koji te je zamislio i poslao u svijet da ispuniš svoju zadaću, ali ne da se izgubiš po putu. Baš suprotno, da se pronađeš. Da
susretneš oči koje te budno prate, ruke koje su te tako savršeno oblikovale, srce koje te neizmjerno ljubi bez obzira na sve, koje te čeka da Mu se vratiš u zagrljaj.
Odlučujem se za dobro, za uzak put i želim svoj život graditi na čvrstoj stijeni.
To znači, na početku dana:
Susresti Isusa iz Evanđelja. Pokajati se za svoje grijehe, propuste.
Oprostiti drugima, moliti za oprost
Blagosloviti sve one koji su mi „teški“, koji me ranjavaju
Zahvaliti Bogu za sve dobro u čovjeku, uvijek gledati dobro u čovjeku, ne zlo.
Na kraju, otvoriti se Duhu Svetom i dopustiti da ispuni moje srce, moj život i s
tim bogatstvom krenuti u svijet.
„ Ta što vrijedi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga
izgubi! „ (Lk, 9,25)
