Piše: Lana Poljak Branisavljević
TVOJ POGLED
Dok sneno otvaram oči na početku novoga dana, znam: Ti me gledaš! Tvoj pogled je na meni! Dok ja tek iznova postajem svjesna – jutro je, novi je dan, dok upijam prve zrake sunca koje prodiru kroz prozor i pogledom grlim svoju djecu koja još spavaju, Ti si Stvoritelju moj bdio nad nama, nad svojim miljenicima, nad zemljom koju si s ljubavlju stvorio i stvaraš …I ne mogu, a da ne oćutim tu Tvoju blagu prisutnost…Duboko znam, nema gdje Tebe nema…U svemu si Ti! I ja u Tebi postojim! Ti mi se smiješiš, daruješ još jedan dan na ovoj zemlji.
Svakog me trena iznova napunjaš nekom novom snagom i moj duh činiš oživljenim. U Tebi ja smijem biti ja! Gledajući Tebe ja učim kako živjeti. Danas i ja želim gledati druge onako kako Ti mene gledaš! Danas od Tebe želim učiti kako ljubiti ljude jer znam da moja ljudska sućut za njih nije dovoljna.
Danas se odlučujem gledati u Tvoje oči umjesto u svoje slabosti.
Baš danas ću uzdići svoj pogled i neću dopustiti da me brige i tjeskoba pritisnu uz zemlju. Danas ću se radovati svemu što imam umjesto da budem nesretna zbog stvari koje nemam. Jer, znaš Stvoritelju moj, samo Ti si moja sigurnost, samo Ti si moje utočište i zaklon. Kome drugome da idem? Tko me od ljudi može razumjeti? Tko to od ljudi može znati što je sada u mom srcu i duši? Samo Ti…
U mom središtu se susrećemo Ti i ja.
Oči u oči, srce uz srce, dah uz dah…Gledajući Tebe ja sa sigurnošću znam – sve će biti dobro, jer ne može biti drugačije. Ti si Dobro nepobjedivo, Ti si Ljubav nesalomljiva, Ti si milosrđe neizrecivo. Ti tako moćan prilaziš meni malenoj i uzdižeš moje dostojanstvo!
Moje srce ti danas progovara: Hvala Ti! Hvala ti za život, što si baš mene poželio! Hvala za Tvoju blizinu i Očinsku zaštitu. Hvala za moju dušu i bogatstvo koje si u nju ulio. Hvala za moje bake i djedove roditelje, braću, sestre, supruga, suprugu, djecu, prijatelje, za svako ljudsko srce na ovoj zemlji…Hvala za radno mjesto i nebrojene materijalne darove.
Hvala Ti za čisti zrak i plodnu zemlju, predivne biljke i mnogobrojne životinje, za plavetnilo neba i za kišu, za duboke oceane i predivne planinske proplanke, za maglu i vjetar, za zalazak sunca…
Dragi prijatelju, zastani malo usprkos svim planovima koje možda sada imaš i zagledaj se u oči svoga Stvoritelja, doživi kako ti je blizu i neka iz tvog srca potekne zahvalnost za sve ono što primaš…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
