Piše: Lana Poljak Branisavljević
RIJEČ KOJA NOSI ZDRAVLJE
Dobar ti dan, dragi čitatelju! Lijepo te iznova ovdje susresti. Možda ćeš se zapitati, a kako se to ti i ja ovdje možemo susresti kada se možda nismo nikada upoznali i kada smo fizički daleko, možda čak na drugim kontinentima?
No, baš u ovome možemo prepoznati neograničenu stvarnost duha koji je u nama. Naime, čitajući zapisane riječi i rečenice, čitatelj na neki način upija misao koja iz njih izvire i svojim duhom dotiče onoga koji je te rečenice zapisao i u svojim mislima oblikovao. Zato pišući ove male poticaje namijenjene svakome od nas često razmišljam: “Što je to mladoj osobi danas potrebno čuti? Što to osnažuje i ozdravlja jednu mladu majku ili oca koji će možda zaviriti na ovaj portal? Što reći usamljenoj udovici ili osobi zarobljenoj strahom? Kako čovjeku otkrivati njegovo dostojanstvo i podići pogled iznad tjeskoba i muka? Imaju li riječi, rečenice, tekstovi tu “snagu” ili oni samo prođu “kroz” ili “mimo” čitatelja?
Kakvo je tvoje iskustvo, dragi prijatelju? Očekuješ li kakvu promjenu ili poticaj za svoj život iz redaka ovog teksta? Ima li u tvom životu neka riječi ili rečenica koja te duboko dotaknula i koja te uvijek iznova ohrabruje i ozdravlja?
Iz svog osobnog iskustva i iskustva u radu sa hagiopacijentima u Centru za duhovnu pomoć mogu posvjedočiti kako se čovjek u duhovnoj patnji i boli često počinje “hvatati” za riječ i od nje živi. Bitno je na koju riječ se ti oslanjaš…
Brojni ljudi koji prolaze formaciju Zajednice “Molitva i riječ” svjedoče kako su po prvi puta u svom životu doživjeli da im je netko iskreno rekao: “Lijepo je što postojiš! ili ” Čovječe, znaš li da si vrijedan i dragocjen!”. Neki od nas su, možda te riječi tek nedavno čuli po prvi puta u svome životu.
Fascinantno je gledati kako čovjek kada prihvati tu istinu o samome sebi više ne može biti isti, njegov život se vidljivo počinje sve više i više mijenjati.
Hoćeš li i ti, danas povjerovati kada čuješ riječi svoga Stvoritelja: “Ne boj se! Ja sam s tobom!” ili “Imenom sam te svojim zazvao! Ti si moj!”? Hoćeš li u njima prepoznati samog Stvoritelja koji ti prilazi, hoće li tvoje duša zaplakati od radosti? Hoćeš li početi od njih danas živjeti?”.
Naš profesor Tomislav Ivančić nas je učio ovako govoriti: “Oče naš, Ti si rekao da si s nama, Ti si obećao da ćeš nam dati sve što u Tvoje ime zaištemo! Ja ću Ti vjerovati! Ja ću Tebe i Tvog duha očekivati!”.
Koliko bogatstvo i snaga za naš život leže u prihvaćanju tih riječi, zar ne? Kao mlada djevojka suočila sam se sa paničnim napadima i strahovima koji su me doslovno paralizirati, učinili nesposobnom, zakočenom i nesretnom osobom. Često sam u tim trenucima pitala svoju mamu: ” Mama, hoće li ovo proći? Hoće li biti dobro?”. Strpljivo mi je i s puno ljubavi uvijek odgovarala: “Hoće, dijete, ne boj se! Bit će dobro! I ova muka će proći! Znaš da je Stvoritelj jači od svakog zla.”
Često se toga sjetim, pogotovo danas kada moja djeca u mojim riječima traže istu takvu utjehu i sigurnost. I zato, dragi prijatelju, nemoj misliti da su tvoje riječi ili ono što govoriš tek nešto usput, nezamjetno.
Baš ti možeš danas drugoga ohrabriti, vratiti nadu, neka od tebe potekne novo dostojanstvo za drugoga. No, da bi imao pravu riječ, onu koja ozdravlja i nadahnjuje svrati svakodnevno svome Stvoritelju, budi kroz dan često s Njime, upijaj što ti On govori i konačno povjeruj Njegovim obećanjima!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
