Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu
Moje iskustvo je sljedeće: prvih 21 godinu života nisam imala svijest sebe kao cjeline. Hagioterapija mi je pokazala tko je čovjek i otkrila mi mene kao osobu. Izranjen život kao takav ostavio mi je za posljedicu mnoštvo rana i okom nevidljivih bolesti na duhovoj duši koje su u meni prouzrokovale manjak životnog smisla i optimizma.
U meni nije bilo potrebe za upoznavanjem i promjenom sebe, zbog čega se moji talenti nisu razvijali, a ja kao osoba nisam išla naprijed te mi je život bio depresivan i besmislen. Proućavajući, prihvaćajući i primjenjujući hagioterapiju proteklih 8 godina i gledajući antropološki na sebe, moj život je ozdravio. Sadržaji cd-a, knjiga, časopisa i raznih seminara i predavanja liječili su moje dostojanstvo i mene kao osobu.
Prihvaćajući nemoć da živim punim plućima, otvarala sam u sebi mogućnost prostoru izlječenja. Priznajući svoje nemoći i nesposobnosti učinila sam ih vidljivim sebi i Apsolutnoj Dobroti koja ih je željela nastaniti. Vremenom su se moje nesposobnosti pretvorile u sposobnosti. Neuredan život je postao uredan i smislen.
Promijenila se nemoć da ustanem na vrijeme i poletno iz kreveta i krenem radosno u dan pred sobom. Hedonistički i ovisnički način života pretvorio se u kreativan, organiziran, smislen život pun bogatih i vrijednih sadržaja. Uvidjela sam da uživalački i sjedilački način života vodi u besmisao. Ispunjenje i radost života donosi kreativnosti, rad i ljubav za sebe i druge.
Od kad drugujem s Dobrotom nestao je svaki strah za sadašnji i budući život, za ljude oko mene i u meni je sigurnost da će biti sve dobro. Izliječena je moja tjeskoba i grižnje savjesti zbog prošlosti.
Kada čovjek u svoj unutarnji moral unosi temelje postojanja: istinu, dobrotu, ljepotu tad je nemoguće da se i njegov vanjski moral i djela ne promijene.
Odjednom se dogodi da više ne radiš kompromis sa zlom i grijehom, da razumnije, humanije, etičnije i milosrdnije gledaš na svijet i ljude oko sebe.
Hagioterapija naučila me razmišljati i penjati se na duhovnu razinu.
Hagioterapija kao antropološka stvarnost čovjeka i duhovnost, temelji su koji drže moj život. Kroz to se sve više liječi moja svijest i u meni osvjetljava sve više skrivene predjele mene i moje osobe kao nositelja funkcija tih organa. Ozdravio je u meni organ prirode i naučila sam biti prijatelj prirodi i surađivati s njom, diviti se ljepotama oko sebe i obogaćivati ih.
Kad šetam svojim Zagorskim bregima, šumom i livadama više nisam sama. Diveći se ljepotama oko sebe i Dobroti koja ih stvara naučila sam diviti se i svakom čovjeku i gledati dobro u njemu. I slika tog dobra mi se sve više produbljuje. Kroz taj vlastiti Smisao uvidjela sam da svatko ima svoj smisao na zemlji i da je ljepota baš u tome. Milijuni različitih ljudi kao paukova mreža bez čije jedne niti bi pauk pao u blato. Nove oči mi govore da smo svi toliko bitni i dragocjeni kao te niti. Bez svakog originalnog od nas svijet ne bi bio lijep. Moja stvarnost se piše i dalje.
Pozivam te čitatelju da i ti do kraja dozvoliš svojoj da se piše.
Zapleši sa mnom
