IMAM VREMENA
Kada sam išla u srednju školu naišla sam na rečenicu koju sam zapisala u svoju bilježnicu a glasi: „Nemam vremena najgluplja je izjava stoljeća.“ Moram priznati da me ta rečenica šokirala jer sam oduvijek govorila i mislila da nemam vremena. Imala sam osjećaj da uvijek lovim vrijeme, umjesto da ono lovi mene. Činjenica je da je čovjek smješten u prostor i vrijeme te da vrijeme neprestano leti. Ono nas ne čeka niti nas prati, jednako leti svim ljudima i svima je jednako darovano. Svatko od nas ima jednak broj sekundi, minuta i sati i na nama je hoćemo li znati odvojiti dragocjeno od beskorisnog. Moja najčešća misao i rečenica je bila da nemam vremena, toliko česta da mi je postala navika koje nisam bila ni svjesna.
Uvidjela sam da je neprestano izgovaranje te rečenice u sebi i drugima negativno jer samu sebe neprestano uvodim u stvarnost i pripremam na to da nemam vremena, pa ga nikada nisam niti imala. Čovjek postaje ono što misli i govori.
Istina je da imam vremena jer mi ga je Stvoritelj darovao, kao i svakom čovjeku. Zato neprestanim ponavljanjem da nemam vremena uvodim sebe u laž i razaram mozak negativnim riječima. Što je laž? Laž je ne život, nepostojanje, razara čovjeka jer je nebitak. Istina jedina oslobađa, ona je jedina stvarnost i postojanje. Ona je život i jedina mogućnost da se razvijamo sa Stvoriteljem. Neuroznanost potvrđuje da svaka negativna misao, riječ i djelo razaraju stanice mozga, a svaka dobra misao, riječ i djelo ih izgrađuju.
Čovjek je biće u Bitku i ne može živjeti bez Stvoritelja, niti može sam kreirati svoje vrijeme na najbolji mogući način. Svima nam je darovano vrijeme i ono je dragocjeno kao i život, ono je mogućnost svestranog razvoja, ostvarivanje životne zadaće, genijalnosti, mogućnost da rastemo i postanemo vrhunski ali isto tako mogućnost da uzaludno utrošimo darovano vrijeme, da nam ono prođe poput prosjaka a da mu nismo ništa dali. Potrebno je krenuti danas, ubaciti u košaricu kako ona ne bi bila prazna te sa Stvoriteljem graditi budućnost jer On jedini umnaža naše vrijeme.
Dragi čitatelju, neka ti današnji dan i vrijeme budu ispunjeni!
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
