Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Moj prvi susret s hagioterapijom započeo je prije sedam godina, a traje i danas. Svakome od nas dogodi se u životu jednom ili više puta nešto što te izbaci iz takta, što ti može nanijeti duhovne rane iz kojih nastaje duhovna bol.
Tako sam se i ja prije 7 godina našla u jednoj situaciji, u koju su me dovele životne okolnosti. Doživjela sam razočaranje i jednu vrstu izdaje od ljudi koji su mi do tada bili potpora i u koje sam imala povjerenje. Naime, dogodila mi se teška infektivna bolest koju nije bilo lako u početku otkriti liječničkim pretragama. Tek nakon nekoliko mjeseci, kada su se vidjele fizičke posljedice, moglo se ustanoviti preko konkretnih pretraga koliko je to bio težak udar na moje tijelo, budući da sam nekoliko mjeseci ležala u krevetu s otečenim licem, rukama i nogama.
U međuvremenu, budući da nalazi nisu mogli ništa konkretno pokazati i najbliskiji ljudi postali su sumnjičavi i nisu vjerovali u to da sam bolesna, smatrali su da umišljam.
Bili su to teški mjeseci u mome životu, ali i jedni od najmilosnijih dana, jer mi je Bog bio sve bliskiji, On mi je zaista bio sve i moja ljubav prema Njemu sve je više rasla.
Ali rana nepovjerenja prema ljudima ostala je usprkos molitvama koje sam upućivala Bogu za sebe i one koji su se tada udaljili od mene i prestali me podržavati.
Ne sjećam se više točno detalja kako sam otkrila da mi hagioterapija može pomoći i tko mi je dao kontakt, no znala sam da se trebam javiti i učiniti nešto za sebe. Tako sam otišla na individualnu hagioterapiju.
Hagioasistentica je nakon mojih odgovora na njena pitanja, odmah vidjela u čemu je problem, u rani nepovjerenja. Saslušala me i dala mi upute, lijekove koje ću upotrebljavati svaki dan za izlječenje. Svaki dan primjenjivala sam njene savjete, prolazila pisane materijale koje mi je dala, i naravno, sve to u molitvi predavala Gospodinu.
Susretale smo se mjesec dana, jednom tjedno. Meni se počelo vraćati povjerenje u ljude, radost i otvorenost prema svima, najviše prema onima koji su me povrijedili. Počela sam ih gledati drugim očima, počela sam ih žaliti i sve više sam ih zavoljela i danas je moje prijateljstvo s njima jače nego prije. Nakon mjesec dana, hagioasistentica mi je rekla da ne trebam više dolaziti, da sam zaista dobro. I jesam, Bogu hvala!
Od tada je krenula moja želja da donosim lijek drugima onako kako sam ja izliječena. Počela sam čitati knjige prof. Ivančića, čitala sam, išla na seminare i susrete te sam danas u formaciji za hagioasistenta. Primjenjujem i dalje na sebi lijekove koje sam tada dobila.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
