Čovjek ne može samovoljno raspolagati svojim životom, nego se mora držati zakonitosti koje su u temelju postojanja svega i koje se izražavaju putem njegove savjesti. Želi li čovjek sačuvati život, potrebno je držati se moralnih zakonitosti. Ne samo da je čovjek sebi nepoznanica kao osoba i jedinka nego i kao muško i žensko. Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku, Bog u njih upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva (usp. KKC). Brak je u naravi samog čovjeka, on je Stvoriteljevo djelo, poslušnost Stvoritelju, ostvarenje onoga što je On stavio u ljudsko biće.
Sveto pismo ujedno nam otkriva da su muškarac i žena zajedno čovjek i da se jedno u drugome ostvaruju. Stoga grubost i razjedinjavanje muža i žene ponajprije ubija muža i čini ga beskućnikom i stvorenjem bez smisla. On će uvijek čeznuti za ženom, jer je bez nje kao bez doma, nježnosti, srca.
