Kad vatra zahvati neki predmet, promijeni mu oblik. I što je mekši, brže i više ga mijenja. Tako je i s čovjekom i patnjom. Patnja neminovno preobrazi čovjeka, ali to može biti u dva smjera: blagostanje ili očaj.
Svaki je čovjek u patnji. Prije ili poslije, većoj ili manjoj. I da, bojimo se. I da, opiremo se. Tako postajemo tvrđi za oblikovanje.
Povećana je pažnja onih koji slušaju što ću reći dok sam u ovom stanju bolesti. Ljudi su znatiželjni. Zanima ih kako živim, kako se nosim sa svim tim. Zanimaju ih i moja razmišljanja o životu i moji stavovi, sada kad se sve to dogodilo. Jesam li ogorčena ili ljuta.
Ne govorim puno i rečenice su mi kratke. Odmah prijeđem na bit. Nespretna sam s ukrašavanjem i epitetima.
Prilika mi je sada govoriti o Ljubavi koja je u meni činila čudesa.
Koja me je iz Egipta izvela preko Crvenog mora i pustinje. Ljubavi koja svakodnevno oblikuje moju nutrinu.
Nekada sam i sama mislila da je to bajka, lijepa za čuti.
Koliko sam dopustila toj vatri da me učini novom, toliko će manje pričanje o Ljubavi izgledati kao “bajka”.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
