Danas bih s vama kroz ove retke rado podijelila jedno lijepo iskustvo koje mi se nedavno dogodilo. Moja devetogodišnja kćerkica ide u treći razred osnovne škole i pomalo sramežljivo gradi svoja prva prijateljstva. Prije par dana u naš poštanski sandučić stigla je roza kuvertica naslovljena na nju. Lice joj se odmah u trenutku ozarilo od radosti i uzbuđenja. “Mama, pa tko bi to mogao biti?”, pitala me. Brzo je otvorila pisamce i krenula naglas čitati. U pismu je pisalo kako je ona dobra prijateljica i kako se toj djevojčici, prijateljici iz njenog razreda sviđa što je ona pristojna i nikada o drugima ne govori ništa ružno, kako je puno voli i želi joj sve lijepo u životu. Oči su mi zasuzile. Moja kćerkica odmah je rekla: ” I ja ću njoj napisati koliko je volim.” Koliko ljepote i iskrene dobrote u dječjem srcu! O, kad bi moje srce bilo poput tog dječjeg! Kada sam ja zadnji put nekome rekla da je dragocjen i da mu želim sve dobro i da je pravi prijatelj?
Posramila sam se…Zašto je “odraslo” srce često tako kruto, tvrdo i zatvoreno? Zašto moje oči češće primjećuju propuste i nedostatke drugih, nego njihove vrline i uspjehe? Ove malene djevojčice u meni su iznutra potaknule pokret ka Dobru. Dobrota, ljubav, istina i ljepota su stvarnosti koje možemo doživjeti samo kada ih kušamo, probamo i doživimo. Onu su vrlo konkretne, stvarne, one se umnažaju darivanjem i tako donose duhovno zdravlje onome koji ih daruje, onima kojima se daruje i cijelom društvu u kojem živimo. Uzela sam mobitel u ruke i napisala mami te djevojčice koliko nas je njena kćer sve razveselila i donijela radosti, te da može biti ponosna na svoju djevojčicu i što smo sretni da naša kćer ima takvu prijateljicu.
U svom srcu donijela sam odluku da ću ovaj tjedan i ja, barem jednom osobi u svojoj blizini iskreno napisati ili izreći koliko mi je drago da je poznajem i da je lijepo što postoji. U duhovno zdravlje potrebno je neprestano iznova ulaziti tako da se odlučujemo ljubiti, prihvaćati, saslušati, da činimo mala svakodnevna odricanja od grubih i ružnih riječi, od ugoda svome tijelu, od negativnih misli i ogovaranja, od lijenosti, od navika koje nas zarobljavaju. Potrebno je učiniti uvijek iznova taj konkretan pokret prema Dobroti, Istini, Ljepoti i Ljubavi baš poput ove djevojčice. Tako počinjemo graditi bolji svijet u nama i oko nas.
Tako postajemo svjetionici drugima i svjedoci da u ovom vremenu punom ružnih vijesti, nesigurnosti i strahova jasno poput uzdignutog znaka i podsjetnika svima nama stoji ta istina – Ljubav i dobrota uvijek pobjeđuju!
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.