Za dobar – iz pera hagioasistenta

BITI KAO DIJETE
 

Danas bih s vama kroz ove retke rado podijelila jedno lijepo iskustvo koje mi se nedavno dogodilo. Moja devetogodišnja kćerkica ide u treći razred osnovne škole i pomalo sramežljivo gradi svoja prva prijateljstva. Prije par dana u naš poštanski sandučić stigla je roza kuvertica naslovljena na nju. Lice joj se odmah u trenutku ozarilo od radosti i uzbuđenja. “Mama, pa tko bi to mogao biti?”, pitala me. Brzo je otvorila pisamce i krenula naglas čitati. U pismu je pisalo kako je ona dobra prijateljica i kako se toj djevojčici, prijateljici iz njenog razreda sviđa što je ona pristojna i nikada o drugima ne govori ništa ružno, kako je puno voli i želi joj sve lijepo u životu. Oči su mi zasuzile. Moja kćerkica odmah je rekla: ” I ja ću njoj napisati koliko je volim.” Koliko ljepote i iskrene dobrote u dječjem srcu! O, kad bi moje srce bilo poput tog dječjeg! Kada sam ja zadnji put nekome rekla da je dragocjen i da mu želim sve dobro i da je pravi prijatelj?

Posramila sam se…Zašto je “odraslo” srce često tako kruto, tvrdo i zatvoreno? Zašto moje oči češće primjećuju propuste i nedostatke drugih, nego njihove vrline i uspjehe? Ove malene djevojčice u meni su iznutra potaknule pokret ka Dobru. Dobrota, ljubav, istina i ljepota su stvarnosti koje možemo doživjeti samo kada ih kušamo, probamo i doživimo. Onu su vrlo konkretne, stvarne, one se umnažaju darivanjem i tako donose duhovno zdravlje onome koji ih daruje, onima kojima se daruje i cijelom društvu u kojem živimo. Uzela sam mobitel u ruke i napisala mami te djevojčice koliko nas je njena kćer sve razveselila i donijela radosti, te da može biti ponosna na svoju djevojčicu i što smo sretni da naša kćer ima takvu prijateljicu.

U svom srcu donijela sam odluku da ću ovaj tjedan i ja, barem jednom osobi u svojoj blizini iskreno napisati ili izreći koliko mi je drago da je poznajem i da je lijepo što postoji. U duhovno zdravlje potrebno je neprestano iznova ulaziti tako da se odlučujemo ljubiti, prihvaćati, saslušati, da činimo mala svakodnevna odricanja od grubih i ružnih riječi, od ugoda svome tijelu, od negativnih misli i ogovaranja, od lijenosti, od navika koje nas zarobljavaju. Potrebno je učiniti uvijek iznova taj konkretan pokret prema Dobroti, Istini, Ljepoti i Ljubavi baš poput ove djevojčice. Tako počinjemo graditi bolji svijet u nama i oko nas.

Tako postajemo svjetionici drugima i svjedoci da u ovom vremenu punom ružnih vijesti, nesigurnosti i strahova jasno poput uzdignutog znaka i podsjetnika svima nama stoji ta istina – Ljubav i dobrota uvijek pobjeđuju!

Total
0
Shares
Prev
IZ SMRTI U ŽIVOT – iskustvo hagioterapije

IZ SMRTI U ŽIVOT – iskustvo hagioterapije

Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio

Next
Jesmo li se odazvali?

Jesmo li se odazvali?

Pripremila: Ljerka Jurkić  Izvor: Zvučni zapis nagovora prof


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati