Iz knjige: Za umorne, Tomislav Ivančić
Priroda nam pomaže da Boga osjetimo dublje, snažnije i bliže. Zato nas ona toliko odmara. Uvijeni u more, zrak, povjetarac, žitno polje i voćnjake, na svojoj koži doživljavamo vlastiti ambijent, kao da nam duša pleše od radosti što smo opet došli na svoj izvor, tamo gdje se jedino osjećamo ugodno, gdje nam sve odgovara i gdje je sve naše.
Da bi čovjek postao sretan i odmoren potrebno je da se približi Bogu. A približit će mu se putem njegovih znakova, putem stvorenja koje nam je on darovao u prirodi.
Ne propusti zato u svemu što te na odmoru okružje, u mirisu borovih iglica, u neizmjernosti morske pučine, u jasnoći cvjetnih boja, u toplini sunca, u razdraganosti ljudi, u okusu jela i pića, prepoznati njega, skrivenog Stvoritelja i neumornog Stvaratelja svega.
Tijek meditacije: Važno je da se potpuno smiriš. Sjedni i duboko udahni, te lagano izdišući uvjeri se da si opušten. Tako ćeš lakše zapažati sve oko sebe. Stavi pred sebe cvijet i zagledaj se u njega. Dugo ga promatraj i slušaj što ti intuicija govor. Pođi na rijeku i promatraj je. Približi se izvoru i gledaj ga. Idi na obalu mora i dugo motri nebo, horizont i more. Zagledaj se u dijete u igri. Pogledaj sve što su stvorile ljudske ruke. Je li priroda, još savršenija, mogla slučajno nastati? Gledaj voće, gledaj svoje oči. Popni se na brdo i gledaj… Motri zalaz sunca… Naslućuješ li Nekoga?
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
