Poštovani čitatelju,
u životu je važno samo činiti dobro. Da budeš glasovit i da iza tebe ostanu tragovi, da ljudi o tebi govore, da uđeš u povijest potrebno je da dobro činiš. Ima bezbroj ljudi koji su postali na neki način povijesni ljudi, ali ́ su činili zlo.
Koliko se njih sjeti osjeti u sebi grč i pomisli na zlo. I svi koji su činili negativno, zlo, bili zločinci, na bilo koji način bili korumpirani oni su zapravo razaratelji povijesti i svoje vlastite budućnosti. Hitler rekli smo ušao je u povijest, međutim ne, izišao je iz povijesti i uništio ju. Staljin, ne, uništio ju je. Tito sa svojim bezbrojnim masovnim jamama koje još nisu iskopane ušao je u povijest, međutim ne, izlazi iz nje, tjeramo ga iz nje. Ne želimo da igdje ostane trag ni Hitlera, ni Staljina, ni Tita, niti raznih drugih zločinaca oko nas. Ako hoćeš, dakle, da ostaneš u povijesti, ako hoćeš da iza tebe ostanu tragovi, ako želiš da ljudi za tebe mole, tebi se dive, čine kao što si činio ti tad budi dobar.
Sjeti se Ivana Pavla II pape, bio je na vrhunskom mjestu, ali on je bio dobar i zato što je bio dobar zato je ostao u povijesti.
Sjeti se raznih drugih, dakle, ljudi Majke Terezije, raznih sličnih koji su bili dobri.
Osim toga je važno da kad si dobar da budeš zaista izvanredno dobar, a to znači da ti ne bude važno bilo što, da ti ne budu važni razni ljudski mehanizmi, politike, kulture, međuljudski odnosi, sociologije i tome slično nego da budeš zaista samo dobar prema čovjeku, prema sebi, prema prirodi i svijetu.
Bilo je toliko papa, a ipak iza njih neće ostati nikakvi tragovi. Toliko papa koji nisu nikad proglašenim svetima i neće biti, a određeni su proglašeni. Ima toliko isto osnivača raznih redova da nisu proglašeni svetima, a jedna kao što je Majka Terezija i razne druge jesu.
Pokušaj sam – prvo opredijeliti se za dobro, da ćeš od sada biti zaista prema svima dobar, a iza toga se opredijeli da će ti biti najvažnije dobro činiti drugima dobro, važnije nego nasititi svoj trbuh, nego dobro popiti, nego imat dobro društvo, nego uživati.
Te dvije stvari napravi i bit ćeš povijestan čovjek.
Minuta za tebe, 5. 11. 2025.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)