Piše: Miroslav Kolovrat
Jednom je ruski pisac Fjodor M. Dostojevski nekako proročki rekao :
„Tolerancija će doći do takve razine da će inteligentnim ljudima biti zabranjeno njihovo mišljenje, kako ne bi uvrijedili imbecile. „ Kroči li naše društvo u tom smjeru ? Već smo sada u problemu što je u Hrvatskoj postalo normalno da se oni koji su blizu centra političke moći dobrano i okoriste; njih nije briga što nisu uspjeli stvoriti uvjete za dostojan život stanovnika. Narod im je dao takav zadatak birajući ih na izborima. Zarobljeni su od svake vrste pohlepe misleći živjeti vječno i koliko da grabe materijalna dobra i obiluju – život im nije u onom što imaju, nego u onomu što jesu.
Dostojevski se „ potrudio“ dodati još i ovo : “Tajna ljudskoga postojanja nije samo u življenju, nego i u saznanju zašto se živi.”
Drugo, koliko se humanizam kao pravac življenja, od renesanse do danas trudio dokazivati nepostojanje božanskog čovjekovoga dostojanstva, rezultat toga je njegovo okretanje postalo je protiv tog istog čovjeka. Evo postulata njegove agende:
- Ne dozvoljavanje rađanje djece
- Dozvoljava se preobrazba spola
- Pretvaranje ljudi u kibernetičke organizme od umjetnih i prirodnih dijelova
- Novi organizam ima poboljšane sposobnosti zahvaljujući novim tehnologijama
- Sve je dozvoljeno samo ne smije biti čovjek
Normalnom se čovjeku poslije ovakvih namjera nameće pitanje zar je Isus iz Nazareta pošao na križ da bi otkupio takve kibernetičke ljude pobjedivši smrt zauvijek?!? Mogli bismo sada malo zaviriti u Hagioterapiju gdje se uči kako u svakom čovjeku postoji prostor koji je oblikovao Bog, i taj se prostor ne može napuniti ničim stvorenim, već to može samo Bog, Stvoritelj.
Mislim da nas Isus čeka i oslobađa na drugim putovima, a to su:
-Duh
-Tradicija
-Domovina
Globalizacija i humanizam neće nikada izići na ove navedene putove, nego će svom silom i sredstvima odvraćati ljude i zarobljavati ih zauvijek.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.
