Ne volim se na tegobi zadržavati, nego gledati iznad u ono što donosi. Zadržati se u Nježnosti i tu odmarati. Kratak je život, dani brzo prolaze. Od malih nogu srce strepi. Ali, zar je to bitno?
U tom odmaranju regenerira se cijelo biće. U tom nježnom Zagrljaju otapa se svaki led, svaki trn otupi oštricu. Ne mogu ista ostati! Svaka borba se izgubi i dolazi do predaje. Predaje cijelog bića, svakog stanja i situacije. Preslabe su moje ruke da bi išta držati mogle. Tvrdo srce moje teško se mijenja. Samo jutro u tom nježnom Zagrljaju postaje mi malo. Sve više gladna ostajem.
Da, što više vraćam se po još, to veća žeđ postaje.
Sve ostalo je tako sitno. Ni spomena vrijedno nije.
Tu se sve u meni smiri i više nemam potrebu išta vući na svoju stranu niti popravljati ono što ne da. U tom miru polako popušta sve što sam držala, i kao da se samo od sebe slaže bez moje snage i bez mog napora.
I ostajem tu jer znam da mi je to dovoljno, bez traženja i bez borbe.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
