Sestre u bolnici bi govorile da najviše vole doći u našu sobu jer je stalno radost, smijeh i
pjesma.
Snaga u meni očitovala se na vani. Iz skrovitog upijanja Duha, iz ulaženja u prisutnost živog
Boga, nije bilo moguće da se ne vidi na vani. Jedan stalni, duboki mir koji nadilazi razum.
Prijatelj mi zna reći da sam govornik, da sam uvjerljiva i da se nada da će jednom to iz mene
krenuti. Možda, iako sam se uvijek vidjela kao sramežljivu, negdje u kutu. Ali uočavam da je
ta silovita riječ mijenjala ljude, njihova mišljenja i stavove. U svojim su me situacijama
slušali i ostajali pod dojmom i mijenjali.
Daleko od toga da je to moje, to je to uvjerenje koje sam u Njemu primila.
Sigurnost da je živ i da je Ljubav – moje iskustvo.
I danas me cimerice nazovu i govore o tome da su drugačijeg mentaliteta.
Neizreciva je u nama snaga. “Većina ljudi ne može ni pojmiti što bi Bog od njih učinio kada bi Mu se stavili na raspolaganje” – rekao je sv. I. Loyola. Ali vječna je naša bolest da se zapletemo u zemaljsko i prolazno. Da nam dani kao sjene ne zamjetno prolaze bez da smo se sami promijenili.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
