Piše: Miroslav Kolovrat
„Dići će se narod protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će gladi i potresa zemlje u raznim mjestima. To je tek početak strašnih bolova” (Mt 24, 7-8).
Dolazi li to vrijeme o kojem je Isus unaprijed govorio? Pokolj Židova po kućama i kibuca od strane Hamasa, terorističke palestinske skupine, zaprepastio je cijeli svijet. Otimali su Židove, ubijali dojenčadi u kolicima, silovali žene, premlaćivali ljude i odvodili Židove u Gazu. Tako je sedmoga listopada 2023. god. okrenuta nova krvava stranica povijesti izraelsko-arapskih ratova.
Broj žrtava Izraelaca prelazi 1300, a od toga je stradalo 300 vojnika. Zatočeno je više stotina Židova u Hamasovim podzemnim tunelima, vjerojatno od mučenja i torture, nedostatka vode i hrane, pomoći za djecu. Stradali su oni koji nisu ništa krivi. Očekivano, Izrael je najavio i pokrenuo odmazdu, rat protiv Hamasa.
Žestokim bombardiranjem na enklavu Gazu bilo je dvostruko više poginulih Palestinaca. Samo u jednom danu Izraelci su ubili više od 200 Palestinaca! Nema u tom sukobu i neće biti pobjednika ni s jedne strane. Rat u Svetoj Zemlji nosi žrtve koje po broju prelaze broj žrtava od 1973. god. kad je bio Jomkipurski rat. Palestinu kao državu priznalo je 138 članica UN-a, a Izrael 165 članica. Zlo, pisano velikim slovom, drži obje strane duhovno zarobljene. Vođe izraelskog naroda pristale su na razmjenu svojih ljudi, a Benjamin Netanyahu izjavio je da, čim se razmjena zarobljenih završi, Izrael nastavlja s ubijanjem „dok ne ubije sve Palestince”. Već nakon nekoliko dana Izraelcima je postalo jasno da se sve Palestince ne može ubiti. Sve se događa samo zato što nijedna strana ne želi priznati postojanje jedne i druge države.
Živimo u dobu u kojem su sve vrijednosti izokrenute i poremećene. Nije teško vidjeti kako se ljudsko društvo odvraća od onoga koji nas jedini može istinski osloboditi.
Otkrila nam se i globalistička elita koju vodi genocidni duh i protučovječja agenda. Svjetski ekonomski forum (WEF) i ostale međunarodne organizacije koje upravljaju vladama svijeta drže da su jedini problem – ljudi!
Ili ljudi ima previše, ili uzrokuju klimatske promjene. Stoga se okreću kontroli rasta ljudske populacije. Žele se riješiti ljudi na bilo koji način. Nestašicom hrane, centraliziranom kontrolom kretanja ljudi čipiranjem, proizvodnjom straha epidemijama nastalim u laboratorijima, cijepljenjem i sl. Ako je tako, sve te njihove demonske nakane propast će dolaskom našega Spasitelja. On je prvi put došao „…da ljudi imaju život, i da ga imaju u izobilju”; onome koji ga prihvati kao svojeg Učitelja i vođu, „tome su i vlasi kose izbrojene”. Tko ima zadnju riječ i čiji je Svemir?
Nijedna situacija protiv ljudi, ratovi, istrebljenje koje su naumili činiti i čine stoljećima, kao i činjenje dobrih djela ljudima, ne može postojati, a da Bog to ne zna!
Odaziv kao odgovor na patnje ovog svijeta
Članovi prve točke formacije u ZMR:
Uredila: Marina Ćavar
„Isuse, ja danas prihvaćam Tvoj poziv u novi život zato što…
Vjerujem da ću na tom putu prije ili kasnije doći i do one slobode za kojom čeznem. Vjerujem da Tebi ništa nije nemoguće i da ćeš mi pomoći tamo gdje ja ne mogu. Hvala Ti što vjeruješ u mene, što vjeruješ da ja to mogu.”
Ivan, mladić, informatičar
„Isuse ja danas prihvaćam tvoj poziv u novi život zato što… Znam da je u Tebi Snaga i Svjetlo koje mi je potrebno da ozdravljam sebe i ljude oko sebe, a samim time sudjelujem u ozdravljenju cjelokupnog hrvatskog naroda.”
Brigita, studentica
„Isuse, ja danas prihvaćam tvoj poziv u novi život zato što… Si ti stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, u tebi je sva ljubav, mudrost, snaga i istina. Bez tebe nema života, pravednosti i mira, nema moje Hrvatske. Moj život nema smisao ako u njemu nema potpunog predanja tebi, ljubljeni Isuse!”
Nataša, dr. sc.
Rođen 1953. god. u Bugojnu, BiH. Nakon završene gimnazije dolazi studirati u Zagreb.Na studentskom vjeronauku u Frankopanskoj ul., kod Sestara milosrdnica Sv. Vinka, upoznaje prof. Tomislava Ivančića, koji je tada došao sa studija u Rimu, i ostaje s njim u vjeronaučnoj Zajednici među prvih pet studenata. Ljeto 1975 god. provodi sa Zajednicom u Davoru, na jesen te godine kreće izdavanje časopisa KORACI (koji je bio predhodnik Hagio.hr-a), kao član uredništva i autor uvodnika nadolazećih brojeva.U Zagrebu ostaje trajno, otac je petoro djece i ( na nagovor prof. Ivančića ) osniva vlastitu obrt, a kasnije poduzeće.Kao samostalni poduzetnik preko trideset godina takvog rada, odlazi u mirovinu. Trenutačno je član uredništva Hagio.hr.
